 |
L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
|
| Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant |
| Auteur |
Message |
Jolieen
Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052
|
 Posté le: Ven Mar 29, 2019 12:52 am Sujet du message: [HR-Dogma]Hagiografija Svetog Jeronima |
 |
|
| Citation: | Hagiografija Svetog Jeronima
Jeronim, iako rođen od roditelja Aristotelovaca, nije bio kršten sve do 360. Godine, kada je otišao u Rim sa svojim bratom Bonosusom kako bi nastavio studije jezika i filozofije. Studirao je pod nadzorom Aeliusa Donatusa, velikog gramatičara. Jeronim je također naučio Grčki, ali i dalje je odbijao učiti temeljne tekstove Aristotela.
Pod jakim utjecajem Nicejskog koncila, veću je važnost davao Kristu „mesiji“ naspram Aristotelu kao „jedinom proroku koji je primio poruku“. Vjerovao je, kao mnogi u to vrijeme, da su učenja i proročanstva Aristotelova potpuni promašaj i gubljenje vremena.
Nakon nekoliko godina u Rimu, krenio je sa Bonosusom u Galiju i nastanio se u Trier „na obali Rajne sa polubarbarske strane.“ Tamo je počeo sa teološkim putovanjem i prepisivanjem popularnih religioznih tekstova koje je pronalazio.
373 godine, sa prijateljima koji su ga pratili u početku, putuje kroz Trakiju, Malu Aziju do sjeverne Sirije kako bi pronašao tragove prvog ljudskog plemena.
U Antiohiji njegova dva prijatelja umiru, a on sam bješe bolestan nekoliko puta. Tijekom jedne od bolesti (Zima 373 – 374) usnio je san koja ga je odvratio od svjetovnih učenja i potaknio većem posvećenju prema Bogu. U snu, kako je spomenio u jednom od svojih pisama, bješe optužen od strane nepoznatog glasa koji je rekao: „Ti si Ciceronac, a ne Aristotelac.“ Čini se da je nakon tog događaja u snu, u potpunosti odustao od svjetovnih znanja i klasika književnosti te se u potpunosti posvetio u proučavanje spisa o Aristotelu i Spyosu.
Potom je učio u Antiohiji. Imao je želju živjeti kao isposnik u pokori, te odlučio živjeti neko vrijeme u pustinji Halkidi koja je bila poznata pod imenom „Sirijska thebaida“ zbog velikog broja pustinjaka koji su u njoj živjeli.
Ipak, njegov rad na tekstovima Aristotela, učinili su da percipira misli drugačije, te je shvatio da je bit života, živjeti za druge, a ne činiti stalnu pokoru, kako su naslijeđena pravila iz Niceja nalagala.
Jednog dana, na skupu teologa, rečeno mu je kako njegove ideje i ostala saznanja mogu dovesti do udaljavanja od puta Kristova, na što je Jeronim odgovorio:
| Citation: | | Koliko je neki crkveni stručnjak heterodoksan po pravilima Nicjeskog sabora, nije važno! Čak ni ne tvrdim da su ujednačeni tekstualno, ali ono što je bitno, a to je da su dobro protumačili Pismo, objasnili nejasnoće i otkrili tajne Knjige Vrlina. |
Na njegovu povratku u Antiohiju 378 ili 379 godine, bješe zaređen od strane biskupa Paulinisa. Kratko nakon toga, odlazi u Konstantinopol kako bi nastavio istraživanja, te zahvaljujući njegovom radu, Rim danas ima najbogatiju knjižnicu orginalnih tekstova sa početka našeg doba.
Njegov najveći ponos jest pronalazak orginalnog Vjerovanja i pisanje prve hagiografije o Svetom Olkovidisu koju je i odnio sa sobom u Rim, gdje je i ostao naredne tri godine (382-385), bio je u izravnom kontaktu sa Papom Damasusom, poglavarom Rimske Crkve.
Gostujući na koncilu 382., koji je pozvan kako bi se stalo na kraj šizmatici u Antiohiji, postao je neophodan za papu. Uz ostale stvari, preuzeo je odgovornost revizije teksta o Prapovijesti, koja će biti bazirana na novom tekstu o Aristotelu, otkrivenom od strane Jeronima osobno. Taj posao ga je okupirao mnoge godine, te se smatra njegovim najvažnijim zadatkom, no, većina toga je bila skrivena jer je potiskivala dominaciju Krista, te ukazivala na važnost Aristotela.
Imao je utjecaj tijekom te tri godine u Rimu, zbog svoga propovijedanja asketizma.
Jeronimova kritika regularnom svećenstvu i njegova želja da nametne Aristotela, barem kao jednakog proroka uz Krista, potaknulo je prema njemu sve veću srdžbu svećenstva i njihovih sljedbenika. Nakon smrti njegovog zaštitnika Pape Damasusa (prosinac 10, 384), Jeronim napušta Rim.
U Kolovozu 385. Godine, vratio se u Antiohiju, u društvu svoga brata Paulinianusa i nekih prijatelja, koji su odlučili napustiti svoj patricij i skončati svoje zadnje dane u Svetoj Zemlji.
On i njegovi prijatelji posjetili su Jeruzalem, Betlehem i sveta mjesta Galileje, i nakon toga otišli u Egipat, gdje su živjeli velikani asketskoga života. U Aleksandriji, otkrio je tekst Mhour, i shvatio da život nije samo patnja blagoslovljena od Svevišnjeg, već bi potraga za užitkom i bulezom mogla biti daleko korisnija od mučenja.
Ponovno se vratio tekstovima Aristotela, sa novim pogledom, te ih je odlučio nanovo napisati. Njegov novi motto je bio izraz Oane, koji kaže: „Ne traži Boga u patnji, ali patite da ga ne izgubite.“
Shvativši da je potrebno educirati ljude kako bi mogli živjeti u harmoniji, počeo je pisati mnoge tekstove, kako bi propovjednicima olakšao put do dovođenja novih vjernika u meditaciju, u tekstovima priča o životu, i onome što je znao o življenju „punih pluća“.
Živio je od sredstava koje su mu dali njegovi plemeniti prijatelji, pisao je konstantno, te isto tako konstantno se povećavao broj njegovih knjiga. Te zadnje tri i četiri godine njegova rada, su nam izrazito bile potrebne.
Prateći njegovo pisanje protiv Pelegiansa (1), grupa pristaša prije spomenutog, zatražila je povlačenje Jeronima, te ga prisilila da se skloni u obližnju utvrdu radi vlastite sigurnosti.
Progonjen od brojnih sektaških frakcija Crkve, i u strahu da će Aristotelovi tekstovi biti uništeni od strane Kristovih sljedbenika, predao je tri zapečaćene kožne omotnice, u kojima su se nalazili tekstovi Aristotelovi i Jeronimov biskupski prsten, svome prijatelju, vojniku, koji se trebao vratiti svojoj obitelji u MonteCassino.
Datum smrti Jeronimove znamo iz Kronika o napretku Akvitanije. Njegovi ostaci su pokopani prvo u Jeruzalemu, a kasnije prebačeni, kažu, u crkvu Svete Marije Velike u Rimu.
(1) Pelagius, Bretonski redovnik, kojeg je Crkva smatrala heretičarem, rođen je u 4. Stoljeću.
Pelagius je umanjivao ulogu religije i uzvisivao primarnost i efektivnost osobnog ulaganja u prakticiranju vrlina.
Pelagius je tvrdio da se čovjek samo slobodnom voljom može odmaknuti od grijeha, te je time smanjivao i odbacivao vrijednost krštenja i ispovjedi.
Pelagius je mislio kako čovjek ima slobodnu volju izabrati put grijeha, te mu kasnije to isto ne bi trebalo biti oprošteno, osim ako Bog tako ne odluči, govorio je: „Jedino je Bog sudac i samo on može oprostiti“.
Propovijedao je o životu u kojem moramo poštivati pravilo „elitne vrline“, no postao je toliko ekstreman u svojem traženju vrlina, da nikako nije mogao pronaći ravnotežu, te je na posljetku te potrage potonuo u herezu, odbacivši Rim i svećenstvo kao predstavnike Stvoritelja.
|
_________________
Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Dernière édition par Jolieen le Ven Mar 29, 2019 12:57 am; édité 2 fois |
|
| Revenir en haut de page |
|
 |
Jolieen
Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052
|
| Posté le: Ven Mar 29, 2019 12:54 am Sujet du message: |
|
|
 Origin http://rome.lesroyaumes.com/viewtopic.php?p=876162#876162
Please add this saint to the Dogma Index
_________________
Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches |
|
| Revenir en haut de page |
|
|
|
|
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum
|
|
FAQ
Rechercher
Liste des Membres
Groupes d'utilisateurs
S'enregistrer
Profil
Se connecter pour vérifier ses messages privés
Connexion
