L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
Lien fonctionnel : Le DogmeLien fonctionnel : Le Droit Canon
 FAQFAQ   RechercherRechercher   Liste des MembresListe des Membres   Groupes d'utilisateursGroupes d'utilisateurs   S'enregistrerS'enregistrer 
 ProfilProfil   Se connecter pour vérifier ses messages privésSe connecter pour vérifier ses messages privés   ConnexionConnexion 

[HR-Dogma]II Pretpovijest -Knjiga vrlina

 
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothčque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Le Dogme - The Dogma
Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant  
Auteur Message
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2573

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 11:25 pm    Sujet du message: [HR-Dogma]II Pretpovijest -Knjiga vrlina Répondre en citant

Citation:
Dio II. Pretpovijest

Poglavlje 1.
Oanylone


Od tada ljudi postadoše Božjom djecom. Kao posljedica toga oni bijahu obdareni dušom, kojoj će se, po završetku vremena, suditi s obzirom na štovanje vrline. Štoviše, bijaše potrebno da se ljudi od sada posvete radu kako bi osigurali svoj opstanak. Ostala stvorenja, osim onog kojeg Svevišnji ne bijaše imenovao, postadoše podređena ljudima. Ljudi ih stoga mogaše uzgajati za prehranu.

Bog se ne miješaše više u tijek života na svijetu, dopuštajući Svojoj djeci da žive i napreduju. Biću koje ne bijaše imenovao, Bog daše slobodu da iskušava ljude kako bi oni birali između vrline i grijeha. Onako Sveznajući, Bog već znaše kako će izgledati njihova budućnost no On bješe htio da se oni pokažu pouzdanima te ih nastojaše ne osuđivati unaprijed.

Oane, onaj koji bješe ispravno odgovorio na Božje pitanje, sada postaše vođa svoje zajednice te ne bijaše ustuknuo pred zadatkom. Oane vodiše ljude svijetom u potrazi za pogodnim mjestom gdje će napredovati. Tijekom tih godina, oni putovaše pustinjama, planinama i nizinama diljem svijeta. Oane postupno slabiše tokom putovanja no nikada ne bijaše odustao.

Naposljetku, bijaše stigao dan kada ljudi pronađoše dolinu pogodnu za naseljavanje. Dolina imaše jezero bogato ribom a prostrana polja bijahu pogodna za usjeve te uzgoj stoke. Obližnje šume će ih opskrbljivati drvom a u dolini se nalaziše i voćnjak gdje su rasle razne voćke. Dolina se nalaziše upravo u podnožju planine odakle će se izvlačiti minerali poput zlata, željeza i ugljena.

Oane bješe zadovoljan što njegova potraga napokon završiše. Diviše se dolini kada se iznenada onesvijesti. Svi se okupiše oko njega kako bi mu pomogli. Neki ga pokušaše postaviti u sjedeći položaj no svima prisutnima bješe jasno da su to bili njegovi posljednji trenutci. No, unatoč tragičnosti cijele situacije, Oane, potpuno spokojan, se vedro nasmiješiše dok ostali bijahu preplašeni.
Zatim im reče: „Ne bojte se jer moja je smrt samo moj prijelaz kako bih se pridružio Bogu. Dostigao sam mjesto na svijetu koje je Bog čuvao za mene te postigao ono što je On htio od mene. Smrt za mene nije gubitak života već prijelaz prema drugom, mnogo boljem životu. Isto će se dogoditi i vama ako vaš život bude temeljen na vrlinama. Zbog toga su vaše suze, suze radosnice jer mi Svevišnji daruje najljepši od svih darova. Volite Ga i On će vas voljeti. Štujte Ga i On će vas blagosloviti. Svoje živote živite kreposno i On će vas privući k Sebi.”

Potom uzdahnuše po posljednji put. Zatim se svi bijahu pogledali ne shvaćajući ovaj spokoj koji se još nalaziše na licu njihovog vodiča. U središtu doline, u kojoj će od sada živjeti, pokopaše njegovo tijelo. Zatim prisegnuše da će se svakog tjedna nalaziti kraj njegova groba kako bi ih on pratio i savjetovao kada budu iskazivali čast Bogu.
No nitko ne bješe razumio Oane-ovu ljubav prema Bogu koja mu omogućiše da smrt prihvati sa takvim mirom. Ipak, nitko mu ne željaše predbacivati, njemu koji bijaše toliko mnogo učinio za njih. U čast njegova života, kako u službi ljudi tako i Boga, grad koji bijahu namjeravali izgraditi preostali ljudi odlučiše nazvati Oanylone, „Oane-ov grad.”

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2573

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 11:26 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 2.
Rad


S vremenom muškaraca i žena bješe sve više, održavši svoju ljubav prema Bogu odbacujući u tamu Bezimeno Stvorenje. Ovo stvorenje, kojemu Bog bješe oduzeo mjesto vladara sve Kreacije, svakoga dana sve više njegovaše svoj bijes i svoju ogorčenost prema ljudima koji bijahu toliko voljeni od Boga. Muškarci i žene živješe bezbrižno dok se u tami njihov neprijatelj spremaše na osvetu.

Bog narediše muškarcima i ženama da rade kako bi opstali. Ovaj težak rad im bijaše odagnao bezvoljnost / tromost. Muškarci i žene bijahu domišljati jer ih Bog takvima stvoriše. Oni sakupljahu ono što im On ostavljaše u prirodi te naučiše raspolagati ovim resursima kako bi opstali i poboljšali svoj život.
Pšenicu koja je rasla u prirodi oni uzeše i uzgajaše na svojim poljima. Mlinar u svom mlinu pretvaraše pšenicu u brašno dok pekar u svojoj peći praviše kruh. Kukuruz koji je rastao u prirodi ljudi također uzeše i uzgajaše na svojim poljima. Također uzeše povrće iz prirode te ga uzgajahu u svojim povrtnjacima. Sakupljaše voće s određenih stabala te se i njima hraniše. Zadovoljstvo koje im donosiše povrće i voće ih učiniše ugodnima svima koji ih okruživaše / svemu što ih okruživaše.

U morima, rijekama i jezerima loviše ribu što im povećavaše inteligenciju. Bijahu izumili brod te ribe bijaše još više. Ponekad, neki od ovih ljudi bi se probudili ispod broda te tada zahvaljivahu Bogu na ovom daru. Na svojim pašnjacima uzgajahu krave, svinje i ovce brinući se o tim životinjama koje im Bog bješe povjerio. Uzgajaše ih i ova stvorenja postajaše mesnatija.

Mesar pripremaše meso sjeckajući trupla ovih životinja. Za tu svrhu ljudi bijahu izumili nož, oruđe koje omogućavaše rezati meso na komade. Tim se mesom ljudi hraniše a nakon što bijahu pojeli komad osjećaše se snažnijima. Od krava još uzimaše i mlijeko, blag nektar koji nemaše premca.

Ljudi bijahu strizali ovce te uzimaše njihovu vunu i kožu koje kasnije prerađivaše. Vezaše vunu i kožu kako bi sebi izrađivali odjeću koja ih štitiše od vjetra te im pružaše pristojan izgled. Priroda im bijaše dala pristup svemu čemu se mogaše nadati, no morahu izumiti bačve u koje stavljaše plodove svoga rada.

Izgradiše si kuće u kojima su živjeli kako bi se zaštitili u vremenima kada nebo otvaraše svoje prozore. Unutra stavljaše krevete, svijeće, stolove, stolice....i sve ostalo što im činiše život ugodnijim. U tu svrhu, rudari vadiše kamenje i željezo iz rudnika dok drvosječa rezaše komade drva od stabala. Kako bi si olakšali ovaj posao, kovač tališe željezo te ga povezivaše s drvom. Od tog spoja kovaše oruđe poput sjekira i noževa.

Ponekad, Bog doprinosiše ovom dobu sreće darivajući hranom koju ne morahu proizvoditi sve one koji bijahu zadovoljni svijetom. Također, On ih ponekad poticaše čineći ih karizmatičnijima, jačima ili inteligentnijima. Nedjeljom, prije obroka, ljudi se sastajaše u samome središtu njihova grada oko Oane-ovog groba kako bi se zajedno pomolili Njemu koji ih toliko bijaše volio. Uistinu, oni još ne imaše potrebu za Svećenicima jer bijahu u izravnom zajedništvu / dodiru s Bogom.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2573

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 11:27 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 3.
Lijenost


Zajednica muškaraca i žena postajaše sve ljepša i otmjenija.

Oni također naučiše proizvoditi vino počevši od grožđa i to nakon dugog niza godina koje bijahu proveli nastojeći shvatiti istančanost i profinjenost takvog pića. Također otkriše kako variti pivo od ječma i hmelja. U ovu svrhu bijahu izumili peći impresivnih dimenzija. U svemu tome, ljudi moraše naučiti raditi zajedno kako bi dobili takvo dobre rezultate ne sumnjajući da ta aktivnost bijaše vrijedna tog truda.
Štoviše, umjetnost i znanost bijahu zamišljene tako da ljude još više približe Bogu. Ljudi bijahu naučili kako skladati glazbu tako da njihove pjesme postaše sve ljepše a instrumenti koji ih pratiše sve kvalitetniji. Bijahu otkrivene i biljke koje liječiše rane i bolesti kako bi im njihovo zdravlje omogućilo da što duže služe i slave svog Boga. Ljudi bijahu izumili i pismo koje im omogućiše da sačuvaju svoje znanje za generacije koje budu dolazile / za buduće generacije.

Bog bješe zadovoljan. Njegova djeca se bijahu uzdignula na mjesto koje im On darovaše. No, Bog također bijaše znao da će ovo prekrasno proljeće doživjeti kako cvijet vrline slabi jer Bezimeno Stvorenje i dalje razmišljaše u svom bijesu i ljutnji. Ležeći u dubokoj tami, ono čekaše povoljan trenutak kako bi dokazalo Svevišnjem da Oane-ov odgovor ne bijaše ispravan. Ono nastavljaše sa svojim pogrešnim razmišljanjem, ne htjedući vjerovati u snagu ljubavi te uporno inzistirajući kako je dominacija snažnih nad slabima svrha života.

Ipak, sva oruđa koja ljudi stvoriše učiniše njihov rad manje napornim. Tako, ljudi postepeno imaše sve manje i manje posla a sve više i više plodova koje trebaše prikupiti. Dok prije bješe potreban cijeli mjesec za rast i sjetvu pšenice, sada ljudi mogaše dobiti istu količinu za samo trećinu vremena. Prije mogaše uhvatiti jednu ribu svakog drugog dana no sada pa nadalje hvataše jednu, ponekad i dvije ribe, svakoga dana. Dok ranije moraše raditi svakog dana na uzgoju povrća, sada ne trebaše brinuti o tome već samo o berbi.

Glavna od svih znanosti još ne postojaše jer Teologija ljudima bijaše nepoznata. Oni ne imaše Svećenike jer ne bijaše još nikog tko se htjede potpuno posvetiti Bogu. Kako ne postojaše najvažniji tekst ne bijaše ničega za učenje. Ljudska vjera još bješe primitivna jer još ne imaše posrednika između ljudi i Boga. No, upravo ova, njihova naizgled čista ljubav prema Bogu bješe ono što će ih odvesti u propast.

Ljudi postaše opijeni uglađenošću / blagošću njihovih života. Život im se činiše tako jednostavnim i ugodnim tako da više ne shvaćaše želju za posvećivanjem svog života radu. Svaki užitak im davaše priliku za zanemarivanje njihova rada. Sviđaše im se svijet no zbog svijeta samoga ne zbog Boga koji im ga iz Svoje ljubavi prema njima bijaše darovao. Malo po malo se odvraćaše od njihove ljubavi prema Bogu.

I tako ljudi nenamjerno otkriše prvi grijeh. Kasnije taj grijeh nosiše ime: bezvoljnost. Ovaj se grijeh sastojaše u odvraćanju od božanske ljubavi posvećujući se materijalnom a zanemarujući duhovni život. Također, ovaj grijeh se fokusiraše na sadašnjost bez razmišljanja o tome za što nas Bog bijaše stvorio. Ovaj grijeh će sa sobom donijeti i druge na taj način vodeći ljude u njihov gubitak / pad a svoj vrhunac dosegnuše kada se nedjeljom ljudi više ne okupljaše radi molitve već samo besposličariše.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2573

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 11:29 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 4.
Grijesi


Ljudi otkriše bezvoljnost. Preziraše Božju ljubav. Preferiraše materijalne stvari koje Bog bješe stvorio Samome Sebi. Veoma uživaše u tom dijelu božanskog zaboravljajući da moraše voljeti svu tu cjelinu. Oane-a, koji jedini stvarno razumješe ljubav Svevišnjeg, ne bijaše više kako bi ih vodio. Sada, bez njegova vodstva / bez njihova vodiča, ljudi ne mogaše više razlikovati vrlinu i grijeh.

Neki počeše jesti više no što trebaše, uživajući u tome a taj užitak postajaše sve veći s prolaskom vremena. Slatki okus voća, miris mesa te opojni utjecaj alkohola prevladaše nad jednostavnim životnim užicima. U ljudskom zadovoljstvu više ne bijaše mjesta za nježne mirise cvijeća ni za ljepotu krajolika. Bješe došlo do toga da čak i plodovi njihova rada ne bijahu dostatni za ispunjenje njihovih želja / ne mogaše ispuniti njihove želje.

U tom trenutku lakomost razbiše spone koje vezivahu muškarce i žene. Svatko za sebe čuvaše plodove vlastita rada i odbijaše ih dijeliti. Jaki bijahu više proizvodili, jeli, pili te postajaše još snažniji. Slabi bijahu manje proizvodili, jeli, pili te nastaviše i dalje slabiti. Zajednica muškaraca i žena bijaše podijeljena zbog njihovih neumjerenih želja za materijalnim stvarima što ih Naposljetku bješe dovelo do pohlepe.

Potom se u ljudima razviše i ponos. Snažni započeše prezirati slabe koji se ne hraniše koliko bijahu željeli. Poput Bezimenog Stvorenja, ljudi vjerovaše da uloga jakih bješe dominacija nad slabima. Bezimeno Stvorenje tada uvidi da bješe stigao čas njegove osvete. Ono izađe iz tame te pođe prezrenima upitavši ih: „Zašto dozvoljavate drugima da se tako odnose prema vama, zašto ne promijenite uloge?”

Zatim slabi započeše zavidjeti snažnima. Snažni, zadovoljni svojom situacijom / svojim prilikama ne primjećivaše slabe, koji se bijahu zapitkivali o razlozima njihove nedovoljne talentiranosti u odnosu na jake. Bezimeno Stvorenje pakosno likovaše, svo sretno osjećajući kako sat njegove slave samo što ne bijaše stigao. Ono šaputaše slabima paleći njihovu želju / nastojeći potaknuti njihovu želju. Gnjev / Srdžba bješe rastao/rastala u srcima slabih koji se u duši pobuniše protiv ove nepravde. Bezimeno Stvorenje ih zapitaše zašto držaše taj osjećaj u sebi umjesto da ga pokažu / izraze?

Nakon toga muškarac i žena započeše udarati svoju braću i sestre. Uzimajući u ruku nož i sjekiru, svatko od njih udaraše ono drugo u kaosu nasilja i uništavanja. Upravo izumiše rat koji dostizaše svoju pravu provalu / eksploziju kada jedni bijahu započeli paliti kuće i pustošiti polja onih drugih. Bezimeno Stvorenje se ponovno približiše onima koji ga slušaše te im reče kako će im nadalje nasilje i mržnja omogućiti vladavinu nad njihovim susjedima.

Muškarac uzeše ženu a žena muškarca. Snažni iskorištavaše slabe a slabi trpiše muke jakih. Svi bijahu povezani surovim / bestijalnim (zvjerskim) orgijama ispunjenima nemoralnim napadima i nasiljem. Njihova izmiješana tijela odražavaše plamenove kuća koje su gorile. Hrana se proždiraše a piće se pohlepno gutaše. Šaputanja ohrabrivaše nepristojne geste. Istinska orgija poroka se bijaše odvijala. Više se niti jedna misao ne pridavaše ljubavi prema Bogu.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2573

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 11:30 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 5.
Kralj Grijeha / Grešni Kralj


Ovo trajaše tjednima a zatim mjesecima. Ljudski porok ne imaše kraja / granica. U to vrijeme, također, nitko ne namjeravaše raditi. Nasilje i nemoralni napadi bijahu njihov kruh svagdanji. Žitnice bijahu porušene a svi se boriše kako bi uspjeli spasiti što više hrane. Ljudi ne želješe ništa više od toga nego da se napokon odreknu te neumjerene požude za materijalnim stvarima. Svi bijahu umorni jedni od drugih. Posljednji izgovor bješe dovoljno dobar kako bi ponovno započeli sa svojom simfonijom nasilja.

Iz pohlepe bi jedan započeo zavidjeti onom drugom na hrani koju ovaj imaše. Stoga bi pokušao tu hranu i ukrasti no onaj drugi, sav škrt, na taj čin odgovaraše uporabom sile. Nitko više ne izgovaraše riječi osim ako se ne bijaše radilo o prijetnjama ili uvredama.

Muškarci i žene više ne gledaše u zvijezde jer nad njihovim životima grijeh bješe preuzeo potpunu kontrolu. Ljudi zaboraviše na postojanje Boga i više ne osjećaše Njegovu ljubav. Ništa im se više ne sviđaše koliko nezdravo uživanje u grijehu. Kako Oane više ne bijaše živ te ih ne mogaše podsjetiti, ljudi zaboraviše na vrlinu a porok se nalaziše na najvišem pijedestalu njihovih omraženih života.

Njihova izvanjska komunikacija se ticaše samo stvorenja kojemu Bog ne bijaše nadjenuo ime. Ono pakosno likovaše potpuno sretno misleći da je napokon pokazalo Svevišnjemu kako njegov odgovor bješe istinit a Oane-ov pogrešan. Po mišljenju tog stvorenja, snažni trebaše dominirati slabima a slabi im se zauzvrat moraše pokoriti. Ono nijekaše snagu ljubavi i mrziše Oane-a zbog njegove čiste vjere.

To stvorenje bješe jedino koje se još sjećaše da Oane bijaše pokopan u samom središtu grada. Iz prkosa Bezimeno Stvorenje otiđe do groba te odmaknuše nadgrobni spomenik. Potom otkopaše Oane-ovo truplo te plesaše s njim cijelu noć, gazeći njegovo tijelo i radosno pjevajući o uništenju Oane-ova rada. Oko stvorenja grad bješe sav u plamenu dok se neki od ljudi boriše i mučiše međusobno, neki bijahu oskvrnuti dok drugi bijahu počinili samoubojstvo. Činiše se kako sat trijumfa Bezimenog Stvorenja bješe tu.

Stvorenje posjetiše rudnike kako bi pronašlo sve potrebno kako bi si iskovalo krunu vladara Kreacije. Kruna bješe načinjena od zlata, srebra, dijamanata, rubina, smaragda i svega vrijednoga što se mogaše pronaći na svijetu. Njena težina svjedočiše ponos i mržnju prema ljudima i ženama koje Bezimeno Stvorenje bješe iskvarilo. Ovo stvorenje jedino gledaše u nebo samo kako bi pokazalo Bogu svoj trijumfalni osmijeh očekujući Njegovo priznanje neuspjeha.

Zatim Bog htjede ovim ljudima, koji Ga bijahu izdali, očitati važnu lekciju. Nebo se zacrniše iznad ljudske zajednice te vjetar započeše puhati velikom silinom. Bog im potom reče: „Dok sam vam Ja dao svoju ljubav, vi ste se okrenuli od Mene slušajući riječi stvorenja kojemu Ja ne nadjenuh ime. Vi više uživaste podavajući se materijalnim užicima umjesto da Meni uzvratiste za svo Moje milosrđe.”

Bog još nadodaše govoreći: „Za vas Sam stvorio mjesto zvano Pakao koje Sam smjestio na mjesecu. Tamo će najgori među vama provesti vječnost u mukama ispaštajući za sve svoje grijehe. Za sedam dana vaš će grad progutati plamenovi. Oni od vas koji odluče ostati tamo vječnost će provesti u Paklu. Međutim, Ja sam velikodušan te će oni među vama koji se budu pokajali moći provesti vječnost na suncu, u Raju.”

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2573

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 11:31 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 6.
Kazna


Ljudi i dalje bijahu prepušteni grijehu kada ih Bog odlučiše kazniti. No većina ne razumješe da su i oni sami snosili krivicu u ovom jer se toliko bijahu prepustili svojim porocima. Toliko uživaše u životnim užicima da se bijahu tresli od pomisli na kaznu ili lišenje tih užitaka. Velika većina odlučiše pobjeći iz prokletog grada Oanylone-a.

No, Bezimeno Stvorenje bješe pronašlo sedam ljudi čiji ukus za grijeh bješe takav kao da oni sami bijahu istinsko utjelovljenje tog grijeha.
Asmodia se odavaše požuda, Azazel proždrljivost, Belial ponosu, Lucifer ravnodušnosti, Beelzebub pohlepi, Levijatan gnjevu te Sotona zavisti. Po savjetu Bezimenog Stvorenja, ova sedmorica propovijedaše pobunu protiv Boga tvrdeći da samo ljubomora opravdavaše Boga u Njegovoj odluci da kazni ljude. Oni nadodaše kako Bog bijaše slab te kako nikada neće provesti Svoju prijetnju u djelo a mnogi ljudi ih slušaše s velikom pozornošću.

Međutim, druga sedmorka shvatiše pogreške koje bijahu počinili. Njihova imena glasiše: Gabrijel, George (Juraj), Mihael, Miguel, Galadrielle, Selaphiel i Rafael. Oni propovijedaše poniznost tvrdeći kako bješe potrebno prihvatiti kaznu kako bi se oslobodili grijeha. Govori svakog od njih svjedočiše o vrlinama koje počeše utjelovljavati. Gabrijel paziše na umjerenost, George (Juraj) na prijateljstvo, Mihael na pravdu, Miguel na poniznost, Galadrielle na očuvanje, Selaphiel na blagoslov i Rafael na vjeru. Samo šačica ljudi slušaše njihove riječi no čistoća vjere svakog od njih vrijediše više nego porok stotinu grešnika.

Šest dana koji uslijediše bijahu ispunjeni čistom stravom, munja paraše nebo te uzdrmaše volju najslabijih te tada mnoštva ljudi počeše bježati iz grada. Ostaše samo najpodliji koji bijahu slušali propovijedi sedam utjelovljenja / utjelovljenih grijeha te najkreposniji koji, kao sedam utjelovljenja / utjelovljenih vrlina, bijahu prihvatili Božju kaznu. Čak i Bezimeno Stvorenje bješe dovoljno razborito kada odlučiše pobjeći ostavivši sedmoricu iskvarenih da sami u svom ludilu proslijede dalje sa njegovim ambicijama.

Sedmog dana završiše božanska presuda titanskom / golemom kataklizmom. U zaglušujućem podrhtavanju zemlja se otvoriše pod nogama nekolicine ljudi koji bijahu ostali u gradu te ih visoki plamenovi bijahu proždrli. Nastambe se urušavaše stvarajući kamenu kišu koja padaše na stanovnike a plamenovi nastaviše uništavati sve pred sobom. Uskoro, utroba zemlje progutaše cijeli grad ne ostavljajući ni traga o njegovu postojanju.

Bog kazniše sedam utjelovljenja grijeha bacivši ih žive na mjesec gdje će provesti vječnost ispunjenu patnjama. Dobiše i svoj naslov: Prinčevi Demoni. Oni koji ih slušaše bijahu podvrgnuti istoj groznoj sudbini noseći od tada naslov demona. Njihova ljubav prema porocima i njihova mržnja prema Bogu se sa stoljećima samo pojačavaše. Oni također uzimaše sve više i više nezdrava užitka kako bi prakticirali svoj položaj te malo po malo i njihova tijela započeše odražavati crninu i surovost njihovih srca.

No, Bog uvidješe da sedam čistih te oni koji ih slijediše bijahu dokazali da ljudi imaše sposobnost kajanja i poniznosti. On ih podiže prema suncu te ih blagosloviše vječnošću koju će provesti u sreći Raja. Sedam čistih dobiše naslov Arhanđela a njihovi učenici / sljedbenici postaše poznati kao anđeli. Njihova dužnost bijaše pomagati Svevišnjemu brigom o ljudima, uvijek kada to bude potrebno, te odolijevanje iskušenjima Bezimenog Stvorenja.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches


Derničre édition par Jolieen le Mer Juil 10, 2019 7:38 pm; édité 1 fois
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2573

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 11:32 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 7.
Egzodus


Čitav Oanylone bješe progutan u utrobu svijeta te proždrt plamenovima. Bog, u svrhu pročišćavanja tla, bijaše posuo sol po rijetkim tragovima grešnog grada kako se tamo više život ne mogaše smjestiti niti napredovati. Moć božanske kataklizme prekriše nebo uokolo nekoliko milja samom prašinom. Razne grupe koje bijahu pobjegle udvostručiše svoju brzinu u nastojanju izbjegavanja katastrofe ostavljajući za sobom tragove / trunke svog prijašnjeg života. Većina vikaše kako to bijaše nepravda no odvojeni od Boga i Njegove ljubavi ne shvaćaše ispravnost Njegove božanske odluke.

Neki stigoše do mora. Tamo posjekoše neka stabla te izradiše brodove a za to im bješe potrebno poprilično vremena jer dugo ne bijahu radili što im stvaraše patnju. Više vremena provodiše ljenčareći na plaži umjesto da traže hranu ili grade svoje brodove. No valoviti oblaci prašine ih uvijek podsjećaše da trebaju raditi. Malo po malo, ljudi počeše ponovno uživati u trudu, iako više ne živješe prema vrlinama, njihova srozana / ponizna društva ne znaše više za poroke grijeha koje bijahu prakticirali u gradu Oanylone.

Kada brodovi bijahu spremni ljudi napustiše to mjesto te putujući svijetom ploviše mnogim morima. Iskrcavaše se na obalama koje im se učiniše povoljnima. Druge grupe izbjeglice, u bijegu od kataklizme, bijahu otišle dalje u unutrašnjost. Ta grupa ljudi putovaše mnogim šumama, močvarama, rijekama, potocima, dolinama, brdima, planinama, klisurama, ledenjacima i ravnima. Svakog puta kada ugledaše povoljno mjesto, grupa se bijaše zaustavila te tamo osnovaše grad.

I tako, ljudi postepeno naseliše cijeli svijet osnivajući sela gdjegod došli. Svaki grad imaše vlastito političko uređenje / vlastiti politički sistem. Ljudi bijahu izabirali poglavice koji raspolagaše resursima svoje zajednice te imenovaše stražare u svrhu poštivanja gradskih zakona. Oni uzimaše zlato i srebro iz rudnika te ih kovaše u novac / valute kako bi financirali ove početne hijerarhije. Ova ideja olakšavaše razmjenu između gradova i to posebno razmjenu dobara.

No, ova vrsta trgovine obogatiše jedne te istovremeno osiromašiše druge. Gradovi se započeše sve više i više natjecati među sobom radi kontrole nad resursima. Ono što ne mogaše pribaviti trgovinom to pokušavaše pribaviti silom. Stoga, svaki grad bijaše osnovao vlastitu vojsku trenirajući vojnike koji se boriše za obogaćivanje svojih zajednica i svojih vođa.

Tada Bog odlučiše ljude poučiti prijateljstvu kako bi prestali ubijati jedni druge. On podijeliše jedinstveni jezik ljudi na tisuće drugih jezika te ljudi ne mogaše više razumjeti govor drugih gradova. Svevišnji im omogućiše učenje jezika koje ne bijahu poznavali a ovo zahtijevaše otvaranje kulture jednih prema kulturama drugih. Na taj način ljudi manje težiše za borbom jer trudom uloženim u učenje jezika mogaše razumjeti druge koje htjedoše napasti.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2573

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 11:33 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 8.
Poganstvo


Tako se grupe koje bijahu pobjegle iz grada Oanylone-a raspršiše i nastaniše svijet. Njihovi potomci osnovaše gradove, formiraše vlast te izumiše novac koji omogućiše trgovinu. Ipak, oni također izumiše rat no Bog, kako bi ih potaknuo boljim znanjem umjesto borbe, podijeliše jezik u mnoštvo drugih jezika.

Među svim ovim ljudima postojaše grupe koja želješe shvatiti božansku stvarnost. No, kao i ostatak čovječanstva, i ova grupa ljudi ne poznavaše Boga. Ljudi više ne osjećaše Njegovu božansku ljubav jer skrenuše na drugi pravac. Oni tražiše objašnjenje njihova života dok im odgovor bješe već dan. No oni to više ne mogaše slušati te ostadoše gluhi na Božju ljubav.

Grupa bijaše odlučila da u svakoj stvari, svakom elementu koji okruživaše muškarce i žene, postojaše duh čija moć premašivaše njihovo shvaćanje. Ovi elementarni / prirodni duhovi imaše nadljudska svojstva te različite osobnosti te uvijek se natjecaše kako bi dokazali tko je snažniji.

Stoga, ne imajući više Boga u svojim srcima, ljudi kreiraše čitav Panteon lažnih bogova. Kako nebo prekrivaše svijet i bješe izvor svjetla, ljudi izumiše boga neba, kralja svih njihovih božanstava / njihovo glavno božanstvo. Njegova munja ubrzo postaše poznata i svaki je se čovjek naučiše bojati. Pošto ljudi više ne živješe prema vrlinama tako i njihovi bogovi bijahu korumpirani poput samih ljudi. Njihov božanski kralj imaše mogućnost transformacije u zlatni oblak na taj način prakticirajući grijeh požude s raznim princezama.

Kako bi slavili svoja mnogobrojna božanstva, ljudi bijahu izgradili crkve koje im posvetiše nazivajući ih „hramovima“. Ljudi, djelujući kao propovjednici u tom svom poganstvu, postavljaše „svećenike“. Od svojih bogova moliše za pomoć te im zauzvrat žrtvovaše životinje. Iako ih Bog, preko Oane-a, bješe naučio da se prema svim stvorenjima svijeta, iako bijahu podređena ljudima, trebaše odnositi s poštovanjem, njihova ih poganska krv učiše štovanju njihovih lažnih bogova.
Ipak, ljudi ne volješe svoje nove bogove. Ti im bogovi služiše samo za osiguravanje pomoći u zamjenu za ove žrtve. Ovi pogani poštivaše svoja božanstva no to bješe iz straha a ne iz ljubavi. Mnogi gradovi se ujediniše u kraljevstva imajući kralja na svom čelu. Ovi pozivaše poganske svećenike kako bi im njihova božanstva pomogla. Lažni svećenici vjerovaše da budućnost gradova bješe zapisana u životinjskim utrobama / crijevima.

Uz sve to u srcima muškaraca i žena još uvijek se nalaziše praznina. Nedostajaše im ono zbog čega bijahu stvoreni. Nedostajaše im ljubav koju im Bog htjede dati i koju On očekivaše zauzvrat od njih. Tada Bog odlučiše da bijaše povoljan trenutak da podsjeti Svoje djelo njegovoj svrsi.

U gradu Stagirus-u Bog bješe pronašao dijete koje naučiše Svojoj Riječi kako bi čovjeka ponovo izveo na put vrline. Ovo dijete se zvaše Aristotel.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Montrer les messages depuis:   
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothčque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Le Dogme - The Dogma Toutes les heures sont au format GMT + 2 Heures
Page 1 sur 1

 
Sauter vers:  
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group
Traduction par : phpBB-fr.com