L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
Lien fonctionnel : Le DogmeLien fonctionnel : Le Droit Canon
 FAQFAQ   RechercherRechercher   Liste des MembresListe des Membres   Groupes d'utilisateursGroupes d'utilisateurs   S'enregistrerS'enregistrer 
 ProfilProfil   Se connecter pour vérifier ses messages privésSe connecter pour vérifier ses messages privés   ConnexionConnexion 

[HR-Dogma]CV Chapter 5

 
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothèque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Archive of the Vatican Library
Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant  
Auteur Message
Jolieen



Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052

MessagePosté le: Lun Avr 08, 2019 6:37 pm    Sujet du message: [HR-Dogma]CV Chapter 5 Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 5.

Krist je bio u pustinji već nekoliko dana, pijući vodu i jedući skakavce iz pijeska, kada je, umoran, dobio želju da legne i ne učini koraka više, činilo mu se kao da mu ta mistična želja želi reći:

“Stani Kriste, krvi Josipove, umoran si. Ako želiš, možeš se samo vratiti kući bez daljnjeg mučenja.”

Bilo je to bezimeno stvorenje, onaj koji je milenijama živio u tami. Želio je zaustaviti Krista u širenju Božje ljubavi. Odlučio je odgovoriti Krista od njegove prvotne i pravedne misije, kako bi zaustavio proročanstvo, jer ni stablo ne može dati plodove bez zdravog korijena.

Krist mu smireno odgovori: “Odlazi od mene, ti koji želiš da izgubim sebe u lijenosti. Nastaviti ću dalje, jer svijet pripada upornima!”

I iskušenje stade i nestane u tom trenutku.

Jošua je postio danima, i bješe sve gladniji. Trbuh ga je bolio, i pojavila se želja da uzme posljednje komade hrane koji su mu ostali u torbi od ovčje kože. Bezimeno stvorenje, obdareno velikom karizmom, mu reče:

“Zagledaj u svoju torbu, Kriste, krvi Josipove, gladan si. Tamo je meso i kruh koji te čekaju… kasnije ćeš uvijek moći jesti skakavce. Objeduj i boli u trbuhu više neće biti.”

Krist mu odgovoriše ponovno smirenim tonom: “Odlazi, ti koji želiš da izgubim sebe u proždrljivosti. Neću otvoriti torbu, jer svijet pripada onima koji mogu odoliti gladi.”

Tada Krist bješe u sred pustinje, umoran, gladan i sa teškim bolovima u tijelu. Nedugo nakon toga, na horizontu je ugledao impresivnu oazu. Malo jezerce okruženo zelenim drvećem i grmljem. Oaza se i dalje činila daleko, no čuli su se radosni krici. Krist je prepoznao nage ženske siluete, kako se kupaju u tom jezeru. Medenim glasom, bezimeno stvorenje mu prišapne:

“Zašto oklijevaš, Kriste, krvi Josipove, da im se pridružiš? Zar ih ne čuješ? Te prekrasne žene te dozivaju? Tu su baš zbog tebe! I prekrasne su!”

Krist odgovori, bez ljutnje: “Odlazi, ti duše poroka, ti koji želiš da izgubim sebe u požudi. Neću skretati sa puta svoga, jer kažem ti, ova oaza i žene, nestati će na moj znak.”

I zaista, slika oaze nestade, ostavivši Kristu horizont jedino ispunjen pijeskom.

Jošua je nastavio svoj put, bez gledanja iza sebe, uskoro je vidjeo pred sobom sliku velikoga grada. Grad bješe predivan, zidovi i grudobrani nisu skrivali njegovo bogatstvo. Njegove kuće su bile ukrašene zlatnim i dragim kamenjem, sjajile su poput tisuće vatri. Kupola je nadvisila cijeli grad, uključujući sve građevine u njemu, bješe to palača gradonačelnika. Mekanim glasom bezimeno stvorenje se obrati Kristu:

“Vidiš li ovaj prekrasan grad? Koje bogatstvo je u njem! Sa talentima koje imaš, možeš postati gradonačelnik, ako poželiš. Jer, uistinu, postili ste sve ove dane, odbijali se predate umoru i požudi, snagom vašeg karaktera možete uzeti mjesto uz Svevišnjega!”

Tada mu Krist odgovori blaženim glasom:
“Odlazi, zli duše, ti koji želiš da izgubim sebe u ponosu, pohlepi i zavisti. U tom gradu bih se također odupro tim grijesima, jer mali je onaj koji se prepusti nagonima.”

Tada bezimeno stvorenje krikne: “Bog nas učini Svojom djecom, jer smo najjači od svih Njegovih bića. Među nama, ja sam Njegov miljenik, jer sam ja najjači među nama. Jedino ja razumijem da jači dominiraju nad slabijima, kao što ljudi dominiraju nad kravama, svinjama i ovcama. Bog nam daje kroz Svoju kreaciju da okušamo tisuće užitaka tijela i duše jer mi to zaslužujemo. Kako je bolje iskazati poštovanje prema Njegovoj kreaciji nego se prepustiti zadovoljstvima?”

No Krist odgovori: “Odlazi, sa svojim iskušenjima! Tvoje postojanje u kreaciji je uvreda prema Bogu. Znaj da ti nisi Njegov preferirani. Odbacio te je u tamu, jer ste skrenuli sa traga Njegove svjetlosti. Postojiš jedino kako bi Svevišnji provjerio vjeru Svoje djece.”


I nadodao je: “Bog nas učini Svojom djecom, zato jer smo jedini koji možemo razumjeti to, On nas voli, stoga On traži uzvrat te ljubavi. On ti nije dao ovaj status, besramno stvorenje, jer ti nemaš dušu, jer je tvoje srce tamno poput tinte. Doduše, svijet stvoren od Boga nudi tisuće užitaka pa i više, ali mi im odajemo počast, tako da ih pravilno cijenimo. Ta zadovoljstva, možemo kušati, ali ne i progutati. Samo vrline, one kojima nas je Aristotel učio, dupuštaju da cijenimo svjetovne užitke bez da posrnemo u grijeh.”

Te okonča: “Grijeh je negiranje božanske savršenosti. Potpuno predavanje užicima odvaja nas od Božje ljubavi, dok se u pravilnoj umjerenosti, prema užicima, može uživati jedino uz ljubav Njegovu. Sada, odlazi od mene!”

Odjednom, bezimeno stvorenje, koje je pratilo Jošuu u stopu, nestane, ostavivši ga samoga na rubu pustinje. Krist je prošao ovu zemlju iskušenja u četrdeset dana.


Code:
[quote][b]Poglavlje 5. [/b]

Krist je bio u pustinji već nekoliko dana, pijući vodu i jedući skakavce iz pijeska, kada je, umoran, dobio želju da legne i ne učini koraka više, činilo mu se kao da mu ta mistična želja želi reći:

“Stani Kriste, krvi Josipove, umoran si. Ako želiš, možeš se samo vratiti kući bez daljnjeg mučenja.”

Bilo je to bezimeno stvorenje, onaj koji je milenijama živio u tami. Želio je zaustaviti Krista u širenju Božje ljubavi. Odlučio je odgovoriti Krista od njegove prvotne i pravedne misije, kako bi zaustavio proročanstvo, jer ni stablo ne može dati plodove bez zdravog korijena.

Krist mu smireno odgovori: “Odlazi od mene, ti koji želiš da izgubim sebe u lijenosti. Nastaviti ću dalje, jer svijet pripada upornima!”

I iskušenje stade i nestane u tom trenutku.

Jošua je postio danima, i bješe sve gladniji. Trbuh ga je bolio, i pojavila se želja da uzme posljednje komade hrane koji su mu ostali u torbi od ovčje kože. Bezimeno stvorenje, obdareno velikom karizmom, mu reče:

“Zagledaj u svoju torbu, Kriste, krvi Josipove, gladan si. Tamo je meso i kruh koji te čekaju… kasnije ćeš uvijek moći jesti skakavce. Objeduj i boli u trbuhu više neće biti.”

Krist mu odgovoriše ponovno smirenim tonom: “Odlazi, ti koji želiš da izgubim sebe u proždrljivosti. Neću otvoriti torbu, jer svijet pripada onima koji mogu odoliti gladi.”

Tada Krist bješe u sred pustinje, umoran, gladan i sa teškim bolovima u tijelu. Nedugo nakon toga, na horizontu je ugledao impresivnu oazu. Malo jezerce okruženo zelenim drvećem i grmljem. Oaza se i dalje činila daleko, no čuli su se radosni krici. Krist je prepoznao nage ženske siluete, kako se kupaju u tom jezeru. Medenim glasom, bezimeno stvorenje mu prišapne:

“Zašto oklijevaš, Kriste, krvi Josipove, da im se pridružiš? Zar ih ne čuješ? Te prekrasne žene te dozivaju? Tu su baš zbog tebe! I prekrasne su!”

Krist odgovori, bez ljutnje: “Odlazi, ti duše poroka, ti koji želiš da izgubim sebe u požudi. Neću skretati sa puta svoga, jer kažem ti, ova oaza i žene, nestati će na moj znak.”

I zaista, slika oaze nestade, ostavivši Kristu horizont jedino ispunjen pijeskom.

Jošua je nastavio svoj put, bez gledanja iza sebe, uskoro je vidjeo pred sobom sliku velikoga grada. Grad bješe predivan, zidovi i grudobrani nisu skrivali njegovo bogatstvo. Njegove kuće su bile ukrašene zlatnim i dragim kamenjem, sjajile su poput tisuće vatri. Kupola je nadvisila cijeli grad, uključujući sve građevine u njemu, bješe to palača gradonačelnika. Mekanim glasom bezimeno stvorenje se obrati Kristu:

“Vidiš li ovaj prekrasan grad? Koje bogatstvo je u njem! Sa talentima koje imaš, možeš postati gradonačelnik, ako poželiš. Jer, uistinu, postili ste sve ove dane, odbijali se predate umoru i požudi, snagom vašeg karaktera možete uzeti mjesto uz Svevišnjega!”

Tada mu Krist odgovori blaženim glasom:
“Odlazi, zli duše, ti koji želiš da izgubim sebe u ponosu, pohlepi i zavisti. U tom gradu bih se također odupro tim grijesima, jer mali je onaj koji se prepusti nagonima.”

Tada bezimeno stvorenje krikne: “Bog nas učini Svojom djecom, jer smo najjači od svih Njegovih bića. Među nama, ja sam Njegov miljenik, jer sam ja najjači među nama. Jedino ja razumijem da jači dominiraju nad slabijima, kao što ljudi dominiraju nad kravama, svinjama i ovcama. Bog nam daje kroz Svoju kreaciju da okušamo tisuće užitaka tijela i duše jer mi to zaslužujemo. Kako je bolje iskazati poštovanje prema Njegovoj kreaciji nego se prepustiti zadovoljstvima?”

No Krist odgovori: “Odlazi, sa svojim iskušenjima! Tvoje postojanje u kreaciji je uvreda prema Bogu. Znaj da ti nisi Njegov preferirani. Odbacio te je u tamu, jer ste skrenuli sa traga Njegove svjetlosti. Postojiš jedino kako bi Svevišnji provjerio vjeru Svoje djece.”


I nadodao je: “Bog nas učini Svojom djecom, zato jer smo jedini koji možemo razumjeti to, On nas voli, stoga On traži uzvrat te ljubavi. On ti nije dao ovaj status, besramno stvorenje, jer ti nemaš dušu, jer je tvoje srce tamno poput tinte. Doduše, svijet stvoren od Boga nudi tisuće užitaka pa i više, ali mi im odajemo počast, tako da ih pravilno cijenimo. Ta zadovoljstva, možemo kušati, ali ne i progutati. Samo vrline, one kojima nas je Aristotel učio, dupuštaju da cijenimo svjetovne užitke bez da posrnemo u grijeh.”

Te okonča: “Grijeh je negiranje božanske savršenosti. Potpuno predavanje užicima odvaja nas od Božje ljubavi, dok se u pravilnoj umjerenosti, prema užicima, može uživati jedino uz ljubav Njegovu. Sada, odlazi od mene!”

Odjednom, bezimeno stvorenje, koje je pratilo Jošuu u stopu, nestane, ostavivši ga samoga na rubu pustinje. Krist je prošao ovu zemlju iskušenja u četrdeset dana. [/quote]

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen



Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052

MessagePosté le: Lun Avr 08, 2019 6:37 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Arrow Origin http://rome.lesroyaumes.com/viewtopic.php?t=185
_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Montrer les messages depuis:   
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothèque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Archive of the Vatican Library Toutes les heures sont au format GMT + 2 Heures
Page 1 sur 1

 
Sauter vers:  
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group
Traduction par : phpBB-fr.com