L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
Lien fonctionnel : Le DogmeLien fonctionnel : Le Droit Canon
 FAQFAQ   RechercherRechercher   Liste des MembresListe des Membres   Groupes d'utilisateursGroupes d'utilisateurs   S'enregistrerS'enregistrer 
 ProfilProfil   Se connecter pour vérifier ses messages privésSe connecter pour vérifier ses messages privés   ConnexionConnexion 

[HR-Dogma]Knjiga vrlina

 
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothčque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Le Dogme - The Dogma
Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant  
Auteur Message
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2540

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 10:37 pm    Sujet du message: [HR-Dogma]Knjiga vrlina Répondre en citant

Citation:
Dio I. Stvaranje

Poglavlje 1.
Svemir

U početku bijaše samo Bog.
Ne bijaše još ni materije ni energije ni gibanja. Ne bijaše čak ni vakuuma, onog što odvaja svijet od zvijezda, zbog toga što je i vakuum nešto.
Ne bijaše ničeg.
To ništavilo čak ne bijaše definirano kao odsutnost bilo kakve stvari zbog toga što u trenutku kada netko kaže da nešto nedostaje postajemo svjesni mogućnosti postojanja te druge stvari. Ništavilo jest kada se sama ideja postojanja čini nemogućom. Osim Boga. No Bog bješe veći od svega, uključujući i ništavilo. On nemaše ni početka ni kraja. On je, stoga, Beskrajan i Vječan. On je Savršenstvo koje ništa ne može zauzeti, na koje ništa ne može djelovati / kojim ništa ne može vladati, u čije se djelovanje ništa ne može umiješati / uplitati.

Za Njega bješe dovoljna samo jednostavna misao kako bi nešto prešlo iz ničega u Postojanje. Također ta ista misao bješe dovoljna da tu stvar iz Postojanja pretvori u Ništa. Sve, stoga, bješe moguće zbog Njega i sve što postojaše, postojaše zahvaljujući Njemu.

Bog jest Sirovina iz koje je sve iskovano. Tvar, energija, gibanje i vrijeme se sastojaše od Njega. Sve što postoji, pa tako i ništavilo, od samoga početka pripadaše Njemu. On je također i Stvoritelj. On je taj koji stvara sve što postoji i što stvarima daje njihov oblik i sadržaj. Naposljetku, on je Svevišnji, zbog toga što On bješe uzrok postojanja svih stvari, uključujući ništavilo.

Bog znade sve, zbog toga što samo znanje pripadaše Njemu. On ga bješe stvorio a ono svoj uzrok pronalaziše u Bogu. Bog jeste sveznajući. Nadalje, kud god čovjek pošao On bješe uvijek sa njim. Bog kao sveprisutan postojaše i postoji svuda oko nas.

Naposljetku, On, sveprisutan i sveznajući, svugdje djelovaše, no ne postojaše stvari niti odsustva nečega što bi moglo blokirati / spriječiti Njegovo djelovanje.

U jednom trenutku, Bog pomisli te se pojavi malena točka. Bog, stvaranjem ove malene točke, također stvoriše i naposljetku raspršiše ništavilo. Od tada pa nadalje, Ono će se sastojati od Postojanja i vakuuma a ne više od ničega. Bog odlučiše tu malenu točku nazvati „Svemirom“ te učiniše da unutar nje eksplozijom stvori mnoštvo zvijezda koje od tada naseljavaše vakuum. Zvijezde više nikada ne prestaše sjajiti unutar nebeskog svoda.
Potom Bog stvori dva gibanja: teške stvari odlaziše na dno a lagane stvari u vis. On također stvori i četiri elementa. Najteži bješe zemlja, potom voda, vjetar i vatra. Bog ih položiše hijerarhijski s obzirom na njihovu gravitaciju. Zemlja, stoga, bješe u samome središtu. Prekrivaše je voda, dok se zrak nalaziše nad vodom. Naposljetku, vatra, najlakši element, prekrivaše sve / tu cjelinu.

Ovu loptu / kuglu tvari Bog nazvaše „Svijetom“. Po završetku tog gibanja, Bog razbiše hijerarhiju elemenata. Staviše vatru u središte zemlje, a vodu u nebo iznad zraka. Elementi se kretaše, sistematički izmjenjujući red i kaos na kraju pretvaravši kaos u red. Bog uživaše promatrajući kretanje Njegove kreacije na način kako bi odgovarala hijerarhijskom poretku gravitacije četiriju elemenata.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2540

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 10:38 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 2.
Život


Bog bijaše savršen: Njegova kreacija nesavršena. On bješe svjestan Sebe; Njegovo djelo ne mogaše razmišljati. On biraše ono što je radio; Njegova kreacija se samo prilagođavaše okolnostima u kojima se nalazila. On mogaše stvarati; Njegovo djelo činiše samo ono potrebno za njen opstanak / njeno preživljavanje. On htjede voljeti Svoju kreaciju a isto tako da zauzvrat bude voljen od nje; Njegovo djelo ne imaše tu sposobnost da voli / ne poznavaše ljubav.

Tada Bog združi ljubav koju bijaše nosio u Sebi. Od te ljubavi On sačini duh, kojega ne bješe moguće ni dodirnuti, ni vidjeti, ni osjetiti, ni okusiti niti čuti zbog toga što bješe drukčiji od materije. Duh sadržavaše Inteligenciju, sačinjenu od razuma i osjećaja. Bog potom nadoda još dvije Svoje vrline: sposobnost izbora i osjećanja. Bog poveza materiju s duhom omogućivši duhu da živi u skladu sa svijetom. Tu novu cjelinu Bog imenova „Životom“.

No, život bijaše nesavršen. Iako dio Boga koji ga bijaše stvorio, život ne bijaše samo Bog. Njegova sposobnost izbora bijaše ograničena zbog toga što njegovo znanje i sposobnosti ne bijahu bezgranični. Njegova sposobnost da osjeća bijaše ograničena zbog toga što ga sačinjavaše neutralna i bezlična tvar. Ipak, Bog htjede voljeti život te da život voli Njega.

Zbog toga bješe potrebno da se život, bez prestanka, nastoji približavati božanskom savršenstvu. Svevišnji stvori i treće gibanje jer život ne bijaše dorastao ovom savršenstvu / ne bijaše sposoban izjednačiti se s ovim savršenstvom: teže stvari će se uzdizati prema Bogu. Stoga, materiju, koja sačinjavaše život, bijaše posjedovao svijet zbog toga što je odlazila na dno / pripadala dnu kao i sve teške stvari. No, kako sadržavaše i duh, višu stvar, materija također težiše božanskom savršenstvu.

Život na svijetu poprimiše raznovrsne oblike, od najmanjih do najvećih. Biljke bijahu ispunjene svijetlošću zvijezda i stoga prekrivaše svijet slojem zelenila. Životinje šetaše / skitaše ili lepršaše među biljkama. Dokle se Bog činio nepomičnim, život bješe u neprekidnom pokretu. Zaista, Bog, onako vječan, ne imaše tu neprestanu / neprekidnu / vječnu potrebu za kretanjem poput života koji moraše konstantno biti aktivan. Stoga se On činio nepokretnim. Upravo ta nesmetana aktivnost bješe ono što Bog, iznad svega ostaloga, promatraše kod Svog djela.

Ipak, Bog ne bješe zamislio tok života kao neku beskrajnu silu i kako bi se život nastavio bijaše potrebno da životinje jedu biljke, da predatori proždiru svoj plijen te da truleća životinjska trupla hrane biljke. Smrt, stoga, igraše važnu ulogu u životu. Kako smrt ne bi uništila Njegova stvorenja, Bog podijeliše sve vrste u dva komplementarna oblika, muški i ženski. Oboje bijahu jednaki a svrha im bješe potraga te sjedinjenje jedno s drugim i na taj način ovjekovječivanje / obnova života.

Bog, stoga, stvori i vrijeme kada smrt uslijedi nakon života, zatim kada život slijedi nakon smrti te kada potomci naslijede svoje roditelje. Na isti se način voda združivaše sa nebom samo kako bi se ponovo vratila na zemlju i podizala / hranila / njegovala rijeke. Vatra napuštaše vulkane kako bi hranila tlo koje ju sakupljaše kako bi njegovalo vatru u svom središtu. Cijeli svijet bješe ravnica u neprestanom gibanju života dok Bog, nepomičan, izbjegavaše okovima vremena.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2540

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 10:39 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 3.
Stvorenja


Određena skupina stvorenja, koja je činila samo maleni dio života na svijetu, bijaše odlučila putovati svijetom kako bi otkrila druge vrste, kako životinja tako i biljaka / vegetacije. Cijela skupina, noseći na leđima svu svoju imovinu, započne putovati svijetom vođena željom za otkrivanjem, koja ih bješe natjerala na tu odluku.
Oni se bijahu penjali zelenim brdašcima i veoma visokim planinama te tako promatraše svijet. Tako prelaziše ravnice, odmarajući na livadama i pijući iz rijeka. Tako probaše sve što im je život nudio, štoviše u ljepoti i miru. Okusiše med i voće. Bijahu opijeni mirisima cvijeća. Diviše se polarnoj svijetlosti i dugama.

Bog, u Svom bezgraničnom savršenstvu, učiniše život pravim čudom, užitkom za sve koji ga bijahu mogli iskusiti. No, sva stvorenja ne bijahu cijenili ovaj dar kako trebaše. Zbog toga, ova malena grupa bješe iznenađena svakog puta kada ugledaše neku novu vrstu. Svaka skupina bješe obdarena talentima i sposobnostima koje ih činiše jedinstvenima. Malena se grupa mogla diviti kako Bog obdariše život neograničenim i raznovrsnim bogatstvima. Svaka nova vrsta koju bijahu otkrili bješe prilika za divljenje svojstvima svega stvorenoga.

Sretahu krave kako spokojno mirno pasu travu, dajući mlijeko svojim potomcima. Nadalje, prolaziše blizu doline prekrivene žitom, koje se savijaše pod povjetarcem. Zatim na putu bijahu susreli mnogo ovaca, mekih i bijelih, koje su mirno zurile u njih. Nastavljajući hodati svijetom, bijahu čuli vesele pjesme ptica. Podižući pogled prema nebu, promatrahu ptice kako kruže pod nježnim svijetlim oblacima, dok je sunce osvjetljavalo plavetno nebo.

Često se zaustavljahu kako bi okusili raznovrsno povrće, svo različito po obliku, mirisu i okusu. Tijekom jela uživahu u zvuku galopa konja čije su grive lepršale na vjetru. Zatim dođoše do jezera te ugledaše ribe kako se igraju loveći jedna drugu u vodi. Nedaleko od obale prava šuma visokih hrastova, čije se ispružene grane doimahu poput golemih kupola sačinjenih od zelenih plahti, bijaše pustila svoje korijene.

Nakon toga, malena skupina bijaše stigla do polja kukuruza čiji svaki klas proždiraše sunčevu svijetlost. Tamo bješe i nešto svinja koje se hraniše.
No, sva ta stvorenja ne bijahu iznenadila ovu grupu zbog različitosti njihove prirode već zbog zbunjujuće zajedničke vanjštine. Zaista, sva stvorenja smatrahu sebe najdražom Božjom vrstom. Svaka vrsta razviše svoj jedinstveni dar i smatraše ga razlogom njihove posebnosti. Krave hvališe svoje brojno potomstvo, ovce svoju vunu, ptice svoja krila, konji svoju brzinu, ribe svoju vlast nad morima, najvećem teritoriju na svijetu, hrastovi svoju dugovječnost, kukuruz, voće i povrće svoje razne ukuse i mirise, svinje svoju snagu. . .

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2540

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 10:40 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 4.
Sumnja


Malena grupica odluči na trenutak se zaustaviti. Bijahu na zelenom brdašcu gdje je raslo prekrasno cvijeće s kojeg su pčele skupljale nektar. Puhaše polagani povjetarac koji nježno savijaše travu. Ptice pjevahu. Zvijezde bijahu izašle kako bi osvjetljavale stvorenja dok su pripadnici malene skupine polagali sa strane svoje stvari te potom sjeli u krug na zemlju.
Njihovo raspoloženje bješe mračno / sumorno / tmurno jer ih je mučilo isto pitanje.

Naime, svaka vrsta koju su susreli bijaše obdarena posebnim talentom. Krave, stvorenja koja su spokojno pasla travu, imahu brojno potomstvo. Ovce imahu meku i bujnu vunu. Ptice, leteći, bijahu koristile svoja krila za putovanje svijetom. Konji, plemenite i plahe životinje, bijahu sposobni galopirati brzinom munje. Ribe bijahu gospodari oceanskih prostranstava. Svinje bijahu snažne i divlje.
Čak i biljke posjedovahu određene sposobnosti. Dugovječnost stabala hrasta konkuriraše samo njihovoj veličini. Žito se bješe strahovito brzo razmnožavalo, prekivajući veoma široka područja. Kukuruzni klipovi bijahu prožeti životom. Razne vrste voća imahu ukusan i sladak okus a također i raznovrsno povrće bijaše posjedovalo privlačne mirise.

I malena grupa stvorenja se nastavi zapitkivati. Zašto njihova vrsta ne imaše neki određeni talent / određenu sposobnost?
Stvorenja iz ove male skupine imahu ruke no njihova se snaga ne mogaše mjeriti s onom u svinje. Ova stvorenja imahu noge, no one ih nisu mogle nositi tako daleko koliko noge ptica niti brzo kao noge konja. Ova bića se razmnožavahu no ne tako brzo kao krave ili kukuruz. Neka od ovih stvorenja imaše brade no to bješe malena utjeha u usporedbi s bujnom ovčjom vunom. Bijahu puni života i zdravi no mnogo manje od kukuruza, voća i povrća. Ne usuđivahu se uspoređivati s dugovječnošću i veličinom stabala hrasta. Sva ova stvorenja, životinje i biljke, bijahu imali dobre argumente da bi se mogli smatrati Božjim omiljenim bićima. Njihove sposobnosti bijahu jedinstvene.

Potom ova malena stvorenja pokušaše zajedno otkriti sposobnost koja bješe jedinstvena njihovoj vrsti. Stajahu uspravno. No kakvu im to davaše prednost? „Nikakvu,“ – u glas odgovoriše pripadnici grupe. Ruke koristiše za izrađivanje oruđa no kako im to trebaše nadoknaditi nedostatke poput kandži i ostalih tjelesnih / fizičkih prilagodbi? Njihov stomak bješe tako slab da morahu kuhati meso kako bi ga mogli jesti. Njihov pogled ne bješe prodoran, u usporedbi s mačkama i sovama, tako da morahu osvjetljavati tamu. Njihovo krzno ne bješe veoma gusto zbog čega bijahu prisiljeni tražiti sklonište od kiše, snijega ili tuče te kada puhaše strahovito jak vjetar.
Nakon ovog poražavajućeg izvještaja, stvorenja ove malene grupe započeše plakati. Bijahu uvjereni da Bog prezire njihovu vrstu te da ona bijahu samo otpaci / ostaci Njegova djela. Neugodna tišina vladaše dok se međusobno pogledavahu tražeći odgovore u očima onog drugog. No ti pogledi ne donosiš odgovore, samo ispuštaše suze.

No jedno od tih stvorenja stajaše po strani. Ono gledaše u zvijezde. Ostali ga zanemariše, smatrajući to slabošću njegova duha. Ono im često odgovaraše „Sretni su oni slaboga duha...,“ no ne mogao nadodati ništa više. Međutim, od sviju stvorenja, ovo bješe jedino koje se, umjesto plakanja nad vlastitom sudbinom, pitalo što Bog želi.

Ovaj čovjek se zvaše Oane.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2540

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 10:41 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 5.
Okupljanje


Bog bješe dirnut ponašanjem te male skupine stvorenja. Osjećahu se napuštenima od Njega zbog toga što ne bijahu posjedovali posebne sposobnosti. Čak bijahu započeli vjerovati da ih On mrzi međutim On volješe sva svoja stvorenja savršenom ljubavlju. Oni pripadaše Njemu a mrziti ih značilo bi mrziti dio vlastitoga Sebe. On stvoriše svemir, svijet i sav život kako bi ih volio i On to činiše.

Svojom ljubavi, Bog darovaše svim vrstama stvorenja određeni dar kako bi ona mogla pronaći svoje posebno mjesto u Njegovoj kreaciji. No taj savršeni dar ostaše nevidljiv očima one male grupe bića. Ovi ljudi od koji se sastojaše ta grupa bijahu ispunjeni sumnjom te ostaše slijepi na Njegovu ljubav. Njihove suze bijahu iskrene no nepravedne. Oni samo tražiše da budu voljeni od Boga no ne vidješe da ih On već bješe volio.

Ostala bića bijahu svjesna svojih sposobnosti no ne shvaćaše i razlog koji se krio iza tih darova pripisujući ih nagradi koju je Bog samo njima udijelio. Neka od stvorenja bijahu mišljenja kako su samo snaga i moć Božji darovi. Drugi počiniše istu pogrešku sa brzinom, brojnim potomstvom, dugovječnošću, vunom, sposobnošću letenja ili teritorijem koji im je On darovao. Smatrahu kako Bog samo njih cijeni te vjerovaše da On upravo njih smatra svojim najdražim djelom.

No ovaj čovjek imenom Oane nosiše u sebi klicu / zametak dara koji Bog darovaše čovječanstvu / ljudima. Postepeno, Oane postaše svjestan prave ljubavi koju Bog bješe dao Svojom djelu. Započe shvaćati kako svaki dio kreacije bješe voljen od Boga no još ne znaše zašto. On provodiše svoje vrijeme promatrajući zvijezde nadajući se pronaći Svevišnjega no ne znaše ništa o Božjoj sveprisutnosti.

Stoga Bog odlučiše da je došlo vrijeme da pronađe istinsko mjesto u svemiru vrsti u kojoj pronađe stvorenje koje shvaćaše ljubav, jedini istinski smisao života. Razmišljaše kako bi mu Njegova stvorenja trebala potvrditi / dokazati ljubav koju za Njega bijahu osjećali. U tu svrhu, On odlučiše sjediniti sva bića svijeta na jedno mjesto i priupitati ih o smislu života. Što će dalje uraditi s njima, ovisiti će o njihovim odgovorima.

I tako, bješe potrebna samo jedna Božja misao da sva stvorenja diljem čitavog svijeta saznaju o božanskom sazivu. Bez odlaganja, svi krenuše na taj put.

Na zelenom kontinentu bješe ogromna zelena ravnica. Tamo se cijeli svijet bješe uputio na okupljanje kako bi svi čuli božansko pitanje. Upravo tamo će se odlučivati o sudbini svemira. Bješe potrebno mnogo godina kako bi se okupilo toliko stvorenja. Mnoga ne bijahu preživjela ovo dugo putovanje no nitko ne kaniše odustati. Bog im bješe usadio neodoljivu želju za prisustvovanjem tom velikom okupljanju svih bića.
I tako stvorenja prelaziše najdublja mora i najviše planine, ledenjake i pustinje te mnoga nepristupačna područja. Bez obzira na sve to, stvorenja nastavljaše živjeti, umirati, jesti i razmnožavati se, svo to vrijeme nikada ne posustajući od svojeg konačnog cilja.

I napokon bješe došao sudbonosni dan kada se sva kreacija sjedinila na istome mjestu.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2540

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 10:44 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 6.
Pitanje


Bijaše to najveće okupljanje stvorenja koje se ikada dogodilo.

Nekoliko bilijuna stvorenja se nalazilo na istoj ravnici. Tamo se svi okupiše bez trunke neprijateljstva. Vukovi čekaše blizu ovaca, psi kraj mačaka, orlovi blizu miševa te lavovi kraj gazela. Bješe tu i biljaka. Hrastovi, jele, jablani / topole, stabla maslina, jabuka, datulja te mnoga druga sačinjavaše najveću šumu koja je ikada postojala. Cvijeće, povrće, voće, pšenica i kukuruz također bijahu prisutni. Ogromna ravnica bijaše istinsko utočište za čitav život zbog toga što sva stvorenja strpljivo čekaše Božji dolazak.

Zatim se začu tutnjava grmljavine, oblaci se razdijeliše te nježna svijetlost iz svemira obasja nebo. Među stvorenjima vladaše grobna tišina. Uz nebeski sjaj potom se bijaše začuo glas, ozbiljan i prodoran no istovremeno blag i uzvišen / spokojan i vedar.
Glas se predstaviše govoreći: „Poslušajte me, vi koje sam Ja začeo jer sam Ja vaš Bog. Bez Mene, vi ne biste postojali i Meni dugujete svoju vjernost.“
Bog nadodaše: „Mnogi od vas tvrde da su upravo oni ti koje Ja najviše cijenim no Ja nikada nisam pokazao veću naklonost prema ikome od vas u odnosu na ostale. Došlo je vrijeme da to promijenim. Vrijeme je da Ja napravim izbor među Mojim stvorenjima. Vrijeme je da imenujem „Svojom djecom“ jednu od ovdje prisutnih vrsta. Kako bih odlučio, Ja ću vam postaviti samo jedno jedino pitanje.“

Bog ih zatim upitaše: „Vi živite zahvaljujući Meni jer sam Ja vaš stvoritelj. Sami se hranite, razmnožavate, odgajate / podižete svoje mlade. Što je, po vama, svrha koju sam Ja namijenio životu?”

Većina stvorenja bješe mogla samo odgovoriti. Gledaše jedni druge, nadajući se pronaći odgovor na ovo veoma neobično pitanje kod svojih susjeda. Bijaše moguće primijetiti kako riba i dalje bješe sretna ne znajući što reći. Konj svojim kopitima strugaše po zemlji. Hrast se savinuše, bezuspješno tražeći odgovor u svojem korijenju. Čak se i grlica počeše po glavi u znaku razmišljanja.

No jedno od njih istupiše naprijed. Činilo se sigurnim u sebe i svoj odgovor. Sve ostale vrste se razmaknuše stvarajući prolaz i uskoro nastaše prazan prostor oko tog stvorenja. Ono uperi pogled prema Bogu no njegov pogled bješe prepun spremnosti. Ono odgovoriše: „Ti si učinio stvorenja živima potrebom da se hrane. Učinio si da jaki mogu proždrijeti one slabe. Ovo je stoga pitanje osiguravanja dominacije jakih nad slabima!”
Ono potom nadodaše: „Želim dokaz da sam posljednji predstavnik svoje vrste. Samo su najjači preživjeli u blizini moje vrste! Ako me Ti imenuješ „Svojim djetetom“, ja ću biti u mogućnosti pokazati Tebi tko, od svih stvorenja, treba dominirati svijetom.”

Ono uzaludno čekaše da mu Bog čestita na odgovoru jer On mu ne bijaše odgovorio.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2540

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 10:45 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 7.
Ljubav


Bog ne odgovoriše stvorenju koje bijaše branilo dominaciju jakih nad slabima.

On se zatim okrenuše drugoj skupini stvorenja. Bijaše to upravo ona grupa sastavljena od ljudi / pripadnika čovječanstva koja putovaše svijetom. Bog bješe znao da ova se grupa smatrala napuštenom od Njega. Ovi ljudi se smatrahu lišenima ikakvog dara. Bijahu vjerovali da nastranost kreacije zbog njihove navodne inferiornosti. No, među njima, čovjek imenom Oane imaše, iako ne posve siguran, odgovor na pitanje koje bijaše postavio Svevišnji.

Zbog toga što Oane sumnjaše, često je gledao u zvijezde nadajući se da će ugledati Boga. On bijaše volio Boga iskrenom ljubavi no ne znaše da li je to pravi smisao sveg života. Ono također želješe dati svoj odgovor no njegova ga skupina smatraše malodušnim i nitko mu ne dozvoljavaše da progovori.
No Bog bješe sveznajući. Slušaše kako se grupa ljudi žalila. Ipak, iznad svega Bog bijaše primijetio ljubav i sumnju u srcu Oane-a.

U tom trenutku, s neba zasjaše zraka svijetla upravo obasjavajući Oane-a. Sva stvorenja bijahu zadivljena, diveći se nježnoj svijetlosti koja okruživaše to ljudsko biće. Zatim se pomaknuše u stranu, ostavljajući ga samog da se suoči s Bogom. On, pogledom prepunim znatiželje, razmišljaše o svom osvijetljenom tijelu. Zatim se okrenuše ostatku svoje družine.

Po prvi puta u svom životu, ono u njihovim pogledima ne mogaše vidjeti prezir već samo poštovanje.

I zatim ga Bog upitaše: „A ti, čovječe, zar ti nemaš nikakav odgovor za Mene? Okupio Sam sva Svoja stvorenja ovdje kako bih otkrio tko će dati točan odgovor na Moje pitanje. Ti si došao i nisi odgovorio. Stoga te sada pozivam da to učiniš!”

Potom, Onae, prestrašen oštrim tonom njegova stvoritelja, bješe podigao svoje oči prema Bogu te zaustiše oklijevajući: „Ali, Svevišnji, ja ne znam da li je moj odgovor ispravan...”
Bog mu narediše: „ Reci i Ja ću ti odgovoriti!”
Oane odgovoriše: „Učinio si da se Tvoja stvorenja hrane jedni drugima no i da pružaju brigu jedni drugima. Moraju ubijati kako bi se nahranili. Isto tako, moraju se boriti kako bi obranili svoje živote. No niti jedno nije potpuno jako niti potpuno slabo. Nitko nije uvijek viši niti uvijek niži od ostalih. Svi smo mi u životu obični i svi smo Tvoji skromni sluge jer si Ti naš stvoritelj.
Ti si, stoga, dao određene talente svim Svojim stvorenjima, svakom ljepšem od onog drugog. Svako od njih ima svoje mjesto u Tvom djelu. Njihovi im darovi omogućuju da pronađu svoje mjesto. Tako, ne postoji stvorenje koje smatraš dražim, oh Svevišnji. Jednako voliš sve nas te svi mi zauzvrat moramo voljeti Tebe jer bez Tebe mi ne bismo postojali. Ti si nas stvorio iako nisi imao nikakvu obvezu da to učiniš i mi Te moramo voljeti u zahvalu za ovu Tvoju gestu.
Naravno, mi smo povezani s materijom, podložni njenim zakonima no naš cilj ide prema Tebi, Vječnom i Savršenom Duhu. Stoga, po mom mišljenju, smisao koji si Ti dao životu jest ljubav.”

Bog zatim prozboriše: „Čovječe, kako si ti jedini koji je shvatio ljubav tvoju ću vrstu zvati Svojom djecom. Stoga znaš da je dar tvoje vrste sposobnost da volite Mene i jedni druge. Ostale vrste mogu voljeti samo sebe same.”

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 2540

MessagePosté le: Lun Juil 01, 2019 10:47 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 8.
Odluka


Sva ostala stvorenja bijahu iznenađena Božjom odlukom da ljude učini Svojom djecom. Ona ne shvaćaše ljubav i važnost koju joj Svevišnji Bog pridavaše. Bijahu započela šaptati među sobom nadajući se da će netko od njih objasniti drugima božji izbor.

No Bog usmjeriše Svoj glas u pravcu ovih stvorenja koja mu ne bijahu mogla dati odgovor. Zatim im reče: „Vi mi niste znali odgovoriti, no tvrdite da ste Moja omiljena stvorenja. Vaši duhovi više neće pripadati višim stvarima te se više neće nastojati približiti Meni. Kako ćete od sada pa na dalje biti podređeni ljudima, vaša priroda će postati strogo materijalna. Lišavam vas vašeg jezika. Blejati ćete, mukati, režati, njištati / rzati, mijaukati ili lajati do završetka vremena!”

Potom Bog usmjeriše Svoj glas u smjeru bića koje bijaše potvrdilo dominaciju jakih nad slabima. Reče mu: „Pošto si tako siguran u svoj izbor, ostavljam ti priliku da to i dokažeš. Sačuvat ćeš svoj duh no tvoje tijelo će biti sačinjeno od sjene. Ti ćeš živjeti, sam, među ljudima dok te Ja ne oslobodim tvog jada. Nitko te neće moći vidjeti niti imenovati jer Sam odlučio da te ne vidim niti imenujem.”

Bog zatim usmjeri Svoj glas perma Oane-u te mu reče: „Tvoju vrstu Sam imenovao Svojom djecom. Sada vaše duhove činim Mojim srcem. Vaši duhovi su drukčiji od onih kod drugih stvorenja u tome što od sada jedino oni i dalje ostaju visoke prirode, nastojeći doseći Moje božanstveno savršenstvo. Stoga, vrijeme dijelim u sedam dijelova, zvanih „dani“ tako da se svakog sedmog dana okupite u čast svojeg oca: Mene.
No, još će biti potrebno da svakog dana ti i tvoja vrsta radite kako biste ovjekovječili svoju vrstu. Osim onog kojeg Nisam imenovao, sva ostala stvorenja su podređena tvojoj vrsti. Druge ćete hraniti bez ikakvog poticaja s njihove strane da to radite. Ova sposobnost da brinete o sebi samima i svojoj vrsti je dar od Mene kojim vas nagrađujem zbog Oane-ovog ispravnog odgovora. Taj dar imenujem „radom“. Ipak, da ne biste nikada zaboravili da je to Moj dar Vama zbog Oane-ovog odgovora, rad će biti težak, naporan, iritirajući i umarajući. Ne žalostite se zbog patnje koje vam bude prouzročio zbog toga što, istinu govoreći, to je dobar i prekrasan dan koji vam dajem.
Kako bi ste u generacijama koje slijede zamijenili živote onih čiji se život okonča, dajem vam još jedan, još ljepši dar. Ljubav koju očekujem od vas također vam omogućava da ju usmjerite prema sebi, u paru. Obostrana / uzajamna nježnost i želja biti će sastavnice ovog čistog osjećaja, koji dolikuje / priliči vašem spoju duha i tvari, dok će cilj ovog osjećaja biti prokreacija. No, samo će ljubav koju Ja blagoslovim će dozvoliti ovaj tjelesni čin tako da vaša vrsta nastavi živjeti u Mojoj ljubavi.”

Naposljetku, Bog iznad svijeta stvoriše dvije zvijezde. Jedna, koja isijavaše svijetlo, bješe nazvana „suncem“ a druga, koja blistaše hladnim sjajem, bješe nazvana „mjesecom.”

Bog objasniše Oane-u govoreći: „Pobrini se da tvoja vjernost bude ista kao u djece prema njihovim roditeljima ili ću Ja biti oštar poput svakog drugog roditelja prema svojoj djeci. Stoga, kada svatko od vas jednom umre, Ja ću prosuditi vaš duh po životu kojem ste živjeli. Sunce će svakog dana svojom svjetlošću ispunjavati svijet, kao dokaz Moje ljubavi prema Mom djelu. One od vas koje pošaljem suncu živjeti će sretni čitavu vječnost. Ipak, između svakog dana, mjesec će preuzeti svoju ulogu. Muka će biti jedina stvar za koju će znati svi oni koji budu bačeni mjesecu.”

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Montrer les messages depuis:   
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothčque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Le Dogme - The Dogma Toutes les heures sont au format GMT + 2 Heures
Page 1 sur 1

 
Sauter vers:  
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group
Traduction par : phpBB-fr.com