 |
L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
|
| Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant |
| Auteur |
Message |
Jolieen
Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052
|
 Posté le: Mar Juil 02, 2019 12:49 am Sujet du message: |
 |
|
| Citation: | Poglavlje 15.
Sada razumijete, djeco, zašto vam mogu prepričati te događaje. Bio sam tamo, na tom mjestu, odmah iza Krista. Moje oči, uši, sva moja osjetila su bila budna, kao u trenutcima velikih nevolja.
Došavši u ured Prokuratora, on sam pogleda i priupita: “Koji od vas nosi ime Krist?”
Oboje odgovorismo, bez razmišljanja: “Taj sam, Rimljanine!”
Da, draga djeco, volio sam Krista toliko da sam htjeo preuzeti njegovu kaznu, i žrtvovati sebe preuzimanjem odgovornosti… ali nisam izgledao uvjerljivo u svojim tvrdnjama: Poncije se nije prevario, jer nasuprot sebe je imao visokog i lijepog čovjeka i jednog tužnog mladog pobunjenika. Normalno je da se obratio Kristu, rekao mu je: “Dakle, vi ste onaj koji se zove Mesija, vođa, zrcalo božanstva? I vi ste onaj koji remeti gradski mir?”
“To vi kažete, časniče!” Krist mu odgovori.
“Slušaj,” reče Poncije, “kako ste došli u Jeruzalem, grad je krenio u krivom smjeru. Kruh je ustajao, povrće strulo, riba se usmrdila, a meso pocvralo. Sve zbog toga, jer ljudi sada, ne žele ništa raditi osim slušati tebe. Štoviše, slabite moć Rima i naših poganskih bogova, govoreći kako je to sve glupost, pa neke smiješne priče o ljubavi, i sve te stvari u što ljudi ne bi smjeli vjerovati! Sada sam zaprimio pritužbu od glavešine poganskih svećenika; optužuje vas za pokušaj razbijanja u hramu! To je popriličan problem!”
Krist se nasmješi prije nego što je odgovorio: “Da, znam. Vaše carstvo izgleda kao gonjeni kotač. Svaki mehanizam ima svoje mjesto, mjesto koje se predodredi rođenjem, te je svatko dužan izvršavati svoje zadaće za koje je stvoren. Od toga korist imaju ljudi koji to sve kontroliraju, prisiljavajući ih da rade za male plaće. No tu sam, da kažem istinu, pa nije začuđujuće što vas remetim…znam to vrlo dobro. A prvi koji kaže istinu, biti će ubijen!”
Poncije tada kaže: “Što, vi ne dopuštate robovlasništvo? Čak i kada se primjenjuje na drugim plemenima, koji ga također uvažavaju?”
“Ne,” potvrdi Krist, “solidarnost mora izaći iz okvira jednog grada! Svi smo mi ljudi i mi smo bića Božja, Zbog toga, poslati lutalicu da radi u rudnik za manje od 17 kruna je sramotno, makar dolazio iz drugog grada. A kako tek da se znoji u ubijanju teladi, krava ili svinja za manje od 18 kruna, to je žalosno!”
Poncije bješe ogorčen… Naredio je: “Kriste, ti ćeš biti protjeran. A ti si oslobođen. Sljedeći slučaj: Kramer protiv Kramera, I da, ne zaboravite pustiti Bar-Tabacama danas je dan amnestija.”
Krist je bio zapanjen onime što je čuo, i izgovorio je ove riječi: “Prokuratore! Možete me protjerati, ali u bilo kojem gradu da budem, uvijek ću govoriti isto, i biti ću ista opasnost za cijelo Carstvo i Republiku, koja čini svijet.”
Poncije bješe poprilično ljutit te mu odgovori: “Stoga što se smatrate mudri, i što zbog vas imam žgaravicu, biti će te raspeti kao agigator, i još, zbog toga što ste trošili moje vrijeme, i remetili moj želudac, biti će te mučeni. Više me ne smetajte!”
Tada Prokurator uoči i mene, i sažali se nad mojoj mladosti, kada me uhvatio u suzama. Okrenio se prema stražaru do njega i rekao mu: “Ne zanima me ovaj, samo ga izbacite van!”
Krist me uhvati za rukav i na kratko mi šapne u uho: “Moje tijelo će biti pod tisućama muka, ali sve kako vaša srca ne bi ispaštala od istih. Kada se molite Svevišnjem, svetite kruh i vino za prijateljstvo, simboli moga tijela i moje krvi, kako se moja žrtva ne bi zaboravila. Također odajte počast, onima, koji svojim vrlinama budu primjer u vašim očima čiste ljubavi Božje. U istinu, nema ljepšeg poštovanja prema Bogu od ljubavi, ljubavi od koje ne očekujete da će vam se vratiti.”
Te zadnje riječi bješu uzvikane, jer su neki stražari vodili Krista u zatvor, dok su ostali mene nosili prema izlazu. |
_________________
Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches |
|
| Revenir en haut de page |
|
 |
Jolieen
Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052
|
| Posté le: Mar Juil 02, 2019 12:51 am Sujet du message: |
|
|
| Citation: | Poglavlje 16.
Bješe to užasan trenutak! Kada sam pao na ulicu, stražari su me šutali i tukli, no bio sam pod utjecajem onoga što se upravo dogodilo, tako da nisam niti osjetio tvrdoću kamena pod sobom i nihove potplate na svome tijelu. Kristovo povjerenje mi je dalo prosvjetljenje, i napokon sam shvatio Povijesnu veličinu ovoga čovjeka.
Ustao sam i u suzama lutao ulicama, bez da sam znao gdje idem… Oni besposleni su me promatrali, neki sa sažaljenjem, drugi sa podsmjehom. Tada, odjednom se začu Rimska truba… I po nekom instiktu, krenio sam prema tom zvuku, koji me doveo na veliki trg.
Trupe legionara su bile okupljene oko Krista, sa Poncijem i glavešinom pogana koji su bili na konjima. Svi su se kretali, polako, prema brdu osude… Iza njih je išla veća gomila, čija je buka ispunjavala ulice i odlazila nepovratno prema nebu. Ništa nije moglo zaustaviti konvoj, čak ni plačni urlici Natchiachie i apostola…
S Kristom, vodili su i još dvojicu drugih, također osuđenih na javnu egzekuciju; zvali su se Black i Decker. Oni su trebali biti raščlanjeni.
Uspon bješe bolan i umarajući, posebno na taj vrući dan. Sunce je osvjetljavalo okoliš i grad, pokrivajući ih sa plaštom svjetla i napetosti. No to nije zaustavilo gomilu i njihovo skupno oplakivanje osobe, kojoj prijeti smrt, a koju su nedavno zavoljeli.
Poncije i veliki poganski svećenik, nisu bili umorni, jer bili su na konjima, te su brzo došli do vrha brda. Vidjevši gomilu koja pristiže, shvatili su da je Kristova kazna, radi narušavanja javnog reda grada i govor protiv vjere lokalnih svećenika, bila pravedna.
Krista su stražarili bičevali više od jednoga sata, ali on nije ispustio ni krika iz svojih usta. Podnosio je tu tešku bol, mirno i spokojno je disao.
Mučitelji su ismijavali njegovu vjeru u Boga, nadajući se da će ga to naljutiti. Ali nije im ništa odgovarao, čak ni kada su ga tukli bičem sa željeznim kolutovima koji su bili na krajevima po želji velikoga svećenika.
Krist je izgledao kao od stijene pred okrutnošću ovih ljudi, sam u svojoj patnji i boli, ali uz podršku svoje vjere u Boga. Njegovo lice nikdar nije bilo lijepo kao toga dana. Njegova muka je prošla, a na njegovom licu su ostale samo bore duboke ljubavi i unutarnjeg mira.
Tada rimljani i pogani odrede na prelazak ozbiljnijih kazni. Naredili su razapinjanje.
Prikovali su Krista na veliki drvni križ kojeg su postavili na vrhu brda. I Krist bješe iznad svih, u sredini dok su ljudi oko njegova križa stajali… bio je poput janjeta, koje bješe žrtvovano na oltaru, oltaru tadašnjeg društva, jer je doveo u znak pitanja njegove lažne vrijednosti.
Krist je umro nakon nekoliko sati patnje… patnje tijekom koje se molio Svevišnjem i mislio na ljude koju su bili oko njega. Bila je rana večer, kada se zrak ohladio, a nebo potamnulo, tada je izdahnio i predao svoju dušu.
Tada sa nebesa, velika zraka svjetlosti razbije tamu i rastjera oblake te obrubi svojom svjetlošću tijelo Krista. Nebo je zagrmilo, a iz nebesa poteknu munje koje su udarale o tlo, kao neka kazna i osuda prema zemlji, za sve što se dogodilo… U svom tom nasilju nebesa, kiša je počela padati, tjerajući sve rimljane sa brda i močivši zemlju, te ispirajući tijelo Kristovo od krvi njegove: krvi koja je tekla niz brijeg, utopljena u znoju i suzama drugih.
Nakon toga, priroda sa smiri, kiša stane, munje utihnu, grmljavinski oblaci bješu rastjerani svjetlošću koja je pokrila brdo.
U tom trenu, pojaviše se u blaženoj svjetlosti, oblak nebeskih anđela. Sišli su sa neba u svoj svojoj veličanstvenosti, letjevši iznad svih. Uzeli su tijelo Mesije, vođe i zrcala božanstva, i uzdigli ga u nebesa, kako bi se pridružio Bogu na njegovu prijestolju. |
_________________
Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches |
|
| Revenir en haut de page |
|
|
Jolieen
Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052
|
| Posté le: Mar Juil 02, 2019 12:53 am Sujet du message: |
|
|
| Citation: | Epilog
Ovdje, moji prijatelji, djeco, braćo moja. Dostavljam vam sva moja sječanja na tog velikog i fascinantnoga čovjeka. Rekao sam u početku pisanja ovih sjećanja, kako se bojim da ću mrijeti, te da će me smrt spriječiti u pisanju istih. Danas, sam opušten, i možda, jer me je Bog zadržao na životu, mogu naučiti još ponešto od razmišljanja Kristovih, i zašto sam postao njegov apostol.
Posebno zapamtite njegovu poruku… živite kao što je on živio, on je primjer koji se treba slijediti. Rekao je osobno nekoliko puta: “Svi muškarci i žene koji budu slijedili moj put, put koji ja pokažem, Bog će ih nagraditi, jednom kada dođu pred Njegov sud.”
Imao bih mnogo toga za reći, priča isprčati, o Kristu, o njegovoj riječi, njegovim izrekama, njegovim mudrostima. Zapisati ću ih jednoga dana, ako nađem vremena i snage za to… ali, život prolazi kao padajuća zvijezda, i vrijeme nas vodi brzo prema staračkoj dobi, toliko brzo da to jedva primjetimo.
Rekao bih da sam se usredotočio kroz svoje svjetovno postojanje na prenošenje radosne vijesti svim gradovima, republikama, Carstvima. Putovah, učih, upoznavah, molih, i pokušavah, koliko sam mogao, ispuniti svoje dana ljubavlju i prijateljstvom, vrlinama i oprostima. To su bili ključevi moje sreće.
Zaslužujem li Raj? To ne znam, jer jedino Svevišnji može odlučiti o tome. U svim događajima, moj cijeli život bješe predivan i čudesan, te zahvaljivah Svevišnjem svakoga dana, na mojoj duši koju mi je dao.
Ovdje, moji čitatelji, ili ako želite, moji prijatelji! Tu je ono što će te nasljediti od mene i ono što ću vam ja predati kao posljednje zbogom, bolje rečeno doviđenja. Pazite na spise, i dijelite ih sa drugima, otkrijte, širite ih svugdje gdje će te se naći u tom trenu.
Ah! Još nemam želju da ovo okončam i ostavim vas na tome, jer teško se odvojiti od nečega, nečega ugodnog, mističnoga, što me podsjeća na moju mladost… ali oči su umorne, tinjajući plamen moje svijeće je oslabio… prsti moje ruke teško drže pero među sobom…
I noć polako prodire u sobu, ostavljajući me samog, zamišljenog, okupanoga u mekoj svjetlosti mjeseca. |
_________________
Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches |
|
| Revenir en haut de page |
|
|
Jolieen
Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052
|
| Posté le: Mar Juil 02, 2019 12:56 am Sujet du message: |
|
|
| Citation: | 21 Kristova mudrost
Ovdje su pohranjene mudre riječi i rečenice Krista, zapisane od Samoht-a kako bi se prenosile iz generacije u generaciju.
Mudrost 1: “Duša je plemenita, i vi u srcu morate biti plemeniti. Ali znajte, da će te i tada biti ranjivi, jer plemenitost može biti ukaljana pokvarenošću.”
Mudrost 2: Učenici su rekli Kristu: “Učitelju, ovi pustinjaci nam ništa ne donose, a Aristotel nas upozorava od onih koji bježe iz grada!”
Kristi im odgovori: “Učenici! Živite za druge, umjesto da čekate da drugi žive za vas. Na gradu je da pomogne pustinjacima, a ne da pustinjaci pomožu gradovima.
Mudrost 3: Učenici upitavše Krista: “Učitelju, nakon što je Svevišnji odabrao Aristotela da nas uči, zbog čega je izabrao vas za istu zadaću? Zar poruka Aristotela nije kompletna?”
Tada Krist odgovori: “Moji prijatelji, duša je tvorena od dva dijela: spoznaje i znanja. Aristotel je došao i donjeo vam spoznaju, a ja sam došao kako bih vam donjeo znanje. Između Aristotela i mene leže sve razlike koje postoje između ubjeđivanja i uvjeravanja.”
Mudrost 4: Ponekad, u vidu metafizičkih znanja koje su učenici čitali o Aristotelu, znalo ih je dovesti do diskusije. Tada su pitali: “Učitelji, što je, po vama, svrha razuma kao takvog?” A Krist im odgovori: “Vjera nas vodi do istine. Ali, kako bi smo je razumjeli, za to je potreban razum.”
Mudrost 5: Krist rekne: “Razum i mističnost su potrebni kako bi se razumio Bog, svaki od njih kombiniran sa svakim od vas. Pronaći će te put prema Svevišnjem u inspiraciji iz razuma Aristotelovog i mojoj religiji.”
Mudrost 6: Ali Krist nas upozori:”Razum bez pakta sa srcem je poput prazne školjke. Tada je bit izgubljena, a Bog i onako nadilazi prepiranje srca i razuma.”
Mudrost 7: Krist je rekao: “Ljubav koju osjećamo prema našim roditeljima se razlikuje od one koju imamo prema našem supružniku ili prijatelju, daleko je jača. No takva ljubav mora se osjećati i prema drugima, bez obzira tko je na drugoj strani. Tako se voli i Boga.”
Mudrost 8: Ponekad su učenici objedovali hranu koju su im domaćini postavili. Kada su objedovali, odmarali su u krevetima koje su im isti ponudili. No, sljedećeg bi jutra vratili uslugu domaćinima, tako što bi radili za njih. Ali Krist je priupitao: “Jedemo da bi živjeli, spavamo da bi živjeli, radimo da bi živjeli… ali zbog kojeg cilja mi živimo?”
Mudrost 9: Krist nas je znao savjetovati: “Ako život nema smisla za vas, onda volite sami život više nego njegov značaj. Ne čekajte smrt kako bi shvatili da ste potrošili život čekajući njegov kraj. Podsjećam: Nismo rođeni kako bi umrli, već smo rođeni kako bi živili.”
Mudrost 10: Što se tiče razmišljanja o svakodnevnici, Krist je rekao: “Ne očekujte više od života samoga. Ne budite ravnodušni, već oni koji znaju da je svaki trenutak, u potpunosti predan njemu.”
Mudrost 11: Kada smo pitali Krista kako da pronađemo sreću, on je odgovorio: “Sreća leži u malim stvarima, jednostavnim, a ne u složenom razmatranju koje čini ljude ne sretnima. Kako biti sretan jedno je od pitanja misterije Božje, koje je toliko kompleksno da ćemo ga jedino razumjeti tek kada dođemo Njemu na Sunce.”
Mudrost 12: “Sunčeva svjetlost će razbiti naše strahove, naše dvojbe, naše brige, naša pitanja, našu mržnju i našu patnju. Njegova toplina, otkloniti će svu nelagodu i hladnoću.”
Mudrost 13: O ljubavi, Krist bi rekao: “Ljubav je dijete neuobičajnih osoba, osoba koje ne poznavaju zakone.” Jednog dana, jedan od njegovih učenika, zaljubljenih u prekrasnu selsku ženu, bješe odbijen od nje… tada Krist ukaže: “Ljubav je dijete spasenja, koje nikada ne poznaje zakone.”
Mudrost 14: Jeretici su mu se proturječili, no Kristi im odgovori: “Vjeruj u Boga, jer izvan Boga i religije, trunka istine ne postoji, ništa vrijedno, ništa značajno; ništa ne postoji izvan Boga. Zauzvrat, postojanje je slobodno, zbog toga, vjerujte u Boga i maknite se od pogrešnih ideja.”
Mudrost 15: Za ljude koji su se tukli, Krist je rekao: “Ali vi će te voljeti jedni druge, u ime Boga!”
Mudrost 16: Kada je govorio o životu, Krist je bio uzbuđen: “Sudbina za sudbinu, sve je to samo sudbina,” ili “Čovjek vrijedi više od onoga što je učinio, bilo dobro ili loše,” ili “Život vrijedi, vrijedi, ali, ja, kada držim u svojim rukama dvije male ruke moga prijatelja, tada kažem, ništa, ništa nije vrijedno života!”
Mudrost 17: Kada bezimeno stvorenje i njegovi sljedbenici upotrijebe silu, tko se stane boriti na njihovoj je strani. Kada se Dobro suoči sa Zlim, svi stanovnici grada moraju se podići kao jedan kako bi zlo uništili.
Mudrost 18: Onima kojima se Svevišnji činio nedostižnim, čak i nakon argumenata Aristotelovih, Krist veli: “Kako bi dosegli Boga i shvatanje svemira, preko umjetnosti shvatite značenje, bolje nego razumski ili filozofski. Zamislite tijelo u raspadu, crijeva van utrobe, oči iskopane od vrana, komadići mesa koji se suše bez krvi… i netko vam kaže da to tijelo može voljeti, razmišljati, osjećati, ljubiti, plakati… ali isto i skladati, oslikavati freske, pisati poeziju… onoliko koliko je moguće u današnje vrijeme.”
Mudrost 19: Krist je rekao: “Ako vas zanima, Tko sam ja? Odakle dolazim? I gdje idem? Tada možete sami sebi odgovoriti: Ja sam ja, dolazim od kuće, i vraćam se tamo, kući.”
Mudrost 20: Često, uspravan poput jablana, Krist nam je govorio: “U srcu potisnutih laži ponekad je naša koherntnost.”
Mudrost 21: “Budite oprezni u zabludama, prijatelji… jer jeretici su poput mrava; uvijek se vraćaju.”
Preveo Sveti Trufaldini |
_________________
Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches |
|
| Revenir en haut de page |
|
|
|
|
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum
|
|
FAQ
Rechercher
Liste des Membres
Groupes d'utilisateurs
S'enregistrer
Profil
Se connecter pour vérifier ses messages privés
Connexion
