L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
Lien fonctionnel : Le DogmeLien fonctionnel : Le Droit Canon
 FAQFAQ   RechercherRechercher   Liste des MembresListe des Membres   Groupes d'utilisateursGroupes d'utilisateurs   S'enregistrerS'enregistrer 
 ProfilProfil   Se connecter pour vérifier ses messages privésSe connecter pour vérifier ses messages privés   ConnexionConnexion 

[HR-Dogma]Kristov Život, Prorok, Mesija i Osnivač A
Aller ŕ la page 1, 2  Suivante
 
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothčque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Le Dogme - The Dogma
Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant  
Auteur Message
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:23 am    Sujet du message: [HR-Dogma]Kristov Život, Prorok, Mesija i Osnivač A Répondre en citant

Citation:
Prolog

Samoht, godine Gospodnje 87.

Braćo moja, ovo je moja baština koju predajem Vama, u obliku ovih pergamentnih svitaka.

Ja, Samoht, starac u kojem tinja nada o skorom susretu sa Svevišnjim i ulaskom u Njegovo Kraljevstvo, ispisujem svo svoje pamćenje o jednom, imena Jošua, zvani Krist, koji je ostavio dubok trag na ovome svijetu.

Sigurno ga poznajete, draga djeco, tanak, prekrasan, veliki čovjek koji je hodao pustinjama sa štapom u ruci i širio istinsku sreću. Podučavao je sve ljude Aristotelovim porukama, kako bi ih spasio vlastite propasti. On bješe dugo očekivani Mesija, naš dugo očekivani vođa.

Vi koji ste već mnogo toga čuli svjedočanstava i priča o njemu i njegovu životu, ponekad drugačija, pomalo mistična, ali svi se slažu u jedno, o izuzetnoj sudbini ovoga čovjeka, postavljenoga od Jaha.

Prijatelji, moja snaga me odavno napustila, osjećam da je ovo možda moja zadnja zima. Imam potrebu reći vam njegovu povijest, onu koju sam ja paralelno proživio, davno prije. Radio sam kao rob, kroz noć uz svjetlost svijeće. Ušao sam duboko u svoje misli, kako bih bio siguran da je sve ovdje napisano točno i istinito, i pokušao ukloniti svaku pomisao koje je vrijeme izmijenilo.

Pa opet, nakon što sam se potrudio očistiti od svih pogrešnih sjećanja, njegov život se i dalje činio kao san, i to kao predivan san, otajstvo ljepote i melankolična drama. Danas kada sam pognut čak i kada stojim uspravno, dok su mi ruke ukrašene štapom, kada napokon ustanem sa svojim krhkim nogama kako bih se divio ljepoti kreacije, ne mogu sakriti emocije; sunčeva svjetlost ovih dana je i dalje impresivna, kao tijelo i duša, sa Kristom.

Moje suze radosnice su namijenjene Jahu, kao zahvala što nas je stvorio i zahvala na velikom daru kojeg nam je dao, poslanje Mesijansko, kako bi nam ukazao pravi put. Također braćo, mogu plakati u sreći, kada čitam ove ispisane rečenice teksta, jer je to dokaz kako nisam poklekao u misiju koju mi je Krist dao, decenijama ranije.

Tri stoljeća nakon što je Aristotel primio božansku riječ, oni koji su vjerovali u Svevišnjeg i dalje su bili suočeni sa snagom lažnih poganskih religija koje su činile žrtve za svoja lažna božanstva, od kojih su neke od njih prilagodile Aristotelov nauk, kako bi bolje spoznali svoje pogrešne istine. No prava vjera nije izbjegla srca muškaraca i žena toga vremena, dok su se svaki dan susretali sa pogrešnim uvjerenjima tadašnjih grešnika. Sveopća istina je čekala, sve dok se svjedočanstvo Aristotela nije ispunilo u Mesiji koji je potvrdio poruku Svevišnjeg…

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:26 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 1.


Koliko sam poznavao Krista, volio je satima pričati sa nama, glasom pomalo strastvenim i očaravajućim. Upijali smo svaku njegovu riječ sa entuzijazmom hraneći svoja smrtna srca. Bješe to u vrijeme jedne od tih duljih rasprava, gdje nam je Krist govorio o svome djetinjstvu. Stoga vam djeco moja, prenosim ovo znanje, zbog toga što je taj dio njegova života bio predivan, predivan poput moga suživota s njime.

Marija je živjela sa Josipom, sa kojim se planirala i vjeriti. Oboje su bili skromne lutalice, no živjeli su život ispunjenim vrlinama, zahvaljujući Svevišnjem na svakom daru zemlje u kojem su uživali. No prije svega, međusobno su imali tu zajedničku, čistu ljubav odriješene svake požude, te su živjeli u sreći. No jednoga dana, Marija je u svojim snovima vidjela jahača koji je iz daleka dolazio prema njoj. Stigao je ravno pred njen dom te sjahao sa konja. Bio je čovjek veličanstvenog držanja, prišao joj je i rekao:

“Marija, ne boj se, Svevišnji te voli, i odabrao te za veličanstvenu zadaću. Roditi ćeš dijete, i dati ćeš mu me Jošua. On će biti vođa, Mesija postavljen od Boga. Prenositi će Božju riječ tamo gdje bude koračao i izbavljati će ljude od njihovih grijeha i podučavajući ih mudrostima Aristotela.”

Jahač je ponovno uzjahao i krenio nazad, od tamo gdje je i došao. Marija se probudila i ugledala Josipa koji je stajao pred njom i gledao je očima punih ljubavi.

Kako bješe najavljeno u snu, bješe i ostvareno. Marija je rodila dijete, i kako bješe zapisano u Aristotelovom proročanstvu, nadjenuše mu ime Jošua.

Dijete je rođeno u Betlehemu, Judeiji. Zbog prenapučenosti stanovništva u gradu, par je pronašao samo jednu oronulu kolibu u kojoj su se mogli smjestiti. Kada je dijete rođeno, izgledao je, svima onima koji su ga vidjeli, dodirnuto božanskom veličanstvenosti, zračilo je sa blagosti i smirenosti. Stoga su ljudi iz malog mjesta, darovali sve što je bilo potrebno blagoslovljenom djetetu Božjem. Neki donesoše postelje, drugi su popravljali kolibu, a ostali donosili hranu i odjeću sretnim roditeljima.

Marija bješe opijena srećom. Njezina radost učinila ju je blistavom. Te je zahvaljivala svaki dan Svevišnjem na rođenju djeteta.

U tom mirnom i spokojnom mjestašcu, Jošua je započinjao svoj život, daleko od bilo kakvog nasilja ili izopačenosti… sve do…

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:29 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 2.

Marija je bila presretna spoznajom da je ona ta koja je postala majka Mesije, no morala je tu radost sačuvati za sebe. Jednog dana, kada je išla po vodu do bunara, presrela se sa kurtoaznom Kraljicom(kneginjom) Judeje, zvanim Elitobias.

Elitobias, učenjak državnog smjera u čije stjecanje znanja je unosila mnogo žara, živeći u besramnom luksuzu, hraneći se mesom, ribom i mlijekom.Imala je naviku ismijavati siromahe poput Marije. Rekla joj je: “Ja služim najvećem Kralju ove regije, našem voljenom Mistralu IV.”

Tada Marija učini pogrešku. Više nije mogla izdržati sarkastične upadice Elitobiase, pa joj je odgovrila: “Majka sam Mesije, Jošue, koji će prenijeti poruku Aristotla i koji će svrgnuti sve nepotrebne kraljeve i vaše lažne proroke. Mistral IV je kralj prolazni, moj sin će se izdići iznad njega i svih ostalih, njegovo ime će ostati navijeke zapisano, dok će ostali biti zaboravljeni.”

Tada Elitobias, koja je vjerovala u snove i znakove sudbine, postane uznemirena. Vratila se žurno u dvore Mistrala IV kako bi upozorila svoga gospodara.

Mistral IV je bio čovjek poput mramorne statue, poliran patinom vremena. Bješe mračnih misli, udovac, neutješan u svojoj tuzi, udaljen od svih. Kao princ borio se protiv Mediana zahvaljujući lukavom sustavu koloturnika i kola. Ali od tada, njegova slava blijedi i u očima svoga naroda, postao je kralj očaja. Štitio je ljubomorno svoju moć, tvrdio je da usmjerava svoje podanike, ali svu njegovu moć koristila je njegova intrigantna žena. Rijetko je napuštao svoju palaču, osim u slučajevima pobuna ili glasina koje su mu škodile.

Kada je prozvao Elitovias, prema kojoj je imao osjećaj krivnje, da mu kaže što je to čula, ostao je iznenađen. Tada je priupitao: “Tko je taj prosjak imena Jošua i tko će spasiti njegov narod? Gdje ga mogu naći? Na kojoj tržnici ili u kojoj krčmi?”

Elitobias je nastavila govoriti detalje, u nadi da će joj to obezbjediti nagradu kod Kralja.

“Ono što mi je Marija rekla, Jošua je Mesija, vođa, ogledalo božanstva. Najavljen je od Aristotela i prema njemu, on će donjeti svim ljudima Jahovu riječ i time ispuniti Aristotelovo proročanstvo. Imati će veliki utjecaj i veliki broj sljedbenika, koji će se prepoznati u njemu i Aristotelu u sljedećim milenijama što dolaze. Možete ga pronaći u Betlehemu.”

S tim riječima, Mistral je osjetio u njemu svoje staro praznovjerje, kao i sjećanje na vjeru koju je nekad poznavao, ali istu je potisnuo i utopio u svom srcu. Strahovao je da će izgubiti svoje prijestolje, te prijetnju koju mu je prenijela Elitobias, shvatio vrlo ozbiljno. Pozvao je stražu i rekao im:

“Stražo, muškarac je upravo rođen, onaj koji bi mogao pričati protiv mene. Jako je važno, zaustaviti tu mogućnost što prije, ne dati mu vremena da progovori. On je u Betlehemu. Pronađite ga i ubijte! Koristite i moj sustav koloturnika i kola, ako je potrebno, želim ga mrtva!”

Tada kraljevska straža izleti van i uputi se prema Betlehemu.

No iste noći, Marija je usnula novi san. Ponovno je vidjela jahača koji joj je najavio rođenje Jošuino. Dojahao je pred mariju i rekao joj: “Ustani! Uzmi Jošu-u sa sobom i bježite. Idite na sjever, prema otoku Cipru, i ostanite tamo sve dok ne dobiješ novi znak, Mistral je nakanio ubiti dijete.”

Roditelji su ustali, uzeli iz kolibe zalihe kruha i kukuruza koje su im preostale , skrenuli sa ceste i uputili se na sjever, prolazeći kroz Tarotshe. Prešli su granicu zemlje i ostali na Cipru, toliko dugo dok opasnost ne prođe.

Mistral IV, čuvši od svojih stražara da su roditelji napustili zemlju, postao je bijesan i dreknio je: “Stražo, taj Josip i ta Marija su provokatori! Prkose mi i sada ih proglašavam krivim za izdaju radi odbijanja moje kraljevske volje! Ubijte ih odmah! Što se tiče otpora, on, …. on…. mora biti slomljen. Idite i pronađite svu djecu mlađu od dvije godine, smaknite ih, katapultiraj te ih, ako je potrebno.”

Tada su slavne vojske Mistralove, koje je sam kralj okupio u samo nekoliko sati, marširale i češljale sve kutke zemlje. Posjetili su svaku tržnicu, svaku krčmu, ostavljajući poruke stanovništvu, da donesu svu djecu mlađu od dvije godine vlastima kako bi ih prebrojali, tako su barem govorili.

Prosječni ljudi, nevini i naivni, donijeli su svoju djecu ili svoju unučad vlastima bez ideje kako će se situacija na kraju odviti. Plač je potekao kao i zvuci tjeskobnih krikova, ti zli, prljavi stražari, sjekli su vratove, nedužnoj djeci, nedužnim dušama pred očima njihovih roditelja.

A onaj mračni, na vrhu svoga trona, mirno je promatrao masakr, hladnim i ravnodušnim pogledom. Nakon te krize, kralj je pao u tišini, postavši senilan, zaboravio se hraniti, gubio je snagu, postao slab, poput kostura, i na kraju je umro.

Na Cipru, Jošuini roditelji su čuli za Mistralovu smrt, te pomislili kako život djeteta više nije u opasnosti. Josip i Marija su se odlučili vratiti u Judeju, no kako ne bi privlačili pozornost, odlučili su zvati svoga sin Krist umjesto Jošua. Pratili su put koji su zapamtili kada su dolazili, poovno prolazeći kroz Tarotshe. Konačno, stigli su u grad zvani Nazaret, te time ispunili još jedno proročanstvo Aristotelovo.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:30 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 3.

Krist je djetinjstvo provodio u Nazaretu, gdje je bio odgajan od strane njegova oca, Josipa (stolar) i njegove majke, Marije.

Krist bješe uzorno dijete, puno ljubavi, voljen od svih u susjedstvu. Jedna dobroćudna žena im je ponudila korištenje vrta kako bi se lakše mogli hraniti. Pa dok je Josip tupio sjekire u obližnjoj šumi, Marija je uzgajala povrće. Zdrava hrana iz vrta je odlično djelovala na Krista, koji je već u toj ranoj dobi ukazivao na svoju veliku karizmu. Njegove riječi su bile zlatne, kada je on govorio, ostali su ga slušali sa pozornosti, bez pokušaja da ga prekinu.

Marija je uporno brala i prodavala povrće, te s tim novcem kupila obližnju livadu, na kojoj su ovce mogle mirno pasti travu.

Krist je volio voditi brigu o tim mirnim životinjama. Kada su ga ostali pitali zašto, misleći na težinu posla koja je potrebna oko ovaca, Krist je odgovorio: “Bog nam je dao svakodnevni posao kako bi zaslužili titulu “Djeca Božja”. Dao nam je posao kako bi nas učinio superiornim nad životinjama i kako bi bili jedini nositelji dara govora, zato jer jedini možemo voljeti druge bez da tražimo istu ljubav za uzvrat, poput Svevišnjeg . Ja volim ove ovne i ovce, ali ne očekujem od njih da mi tu ljubav uzvrate, isto tako ni Jah ne očekuje od nas uzvrat svoje ljubavi prema njemu.”

Krist se nudio ocu za pomoć prijevoza drva od kuće do tržnice, i gledao je kako Josip radi sa drvetom oblikujući ga u razne oblike. Jednog dana, Krist je rekao: “ Ovo drvo koje si ravnao i rezao kako bi napravio okvir je poput slike svijeta. Poput ovog drveta, svijet postaje onakav kakvim ga mi oblikujemo, zbog toga mora raditi s ljubavlju i pažnjom. Crkva će biti drvo, a od ljudi ću učiniti stolare.”

Marija je spremala jelo, miješajući ustajali kruh sa kukuruzom i mlijekom, i sve zajedno kuhano u zemljanoj posudi: Krist joj je rekao:”Ovo jelo koje si pripremila, ovu hrana koju si miješala, jest slika ljudi. Zato što se moramo miješati zajedno, kako bi stvorili idealno jelo sreće.”

Josip i Marija su podučavali svoje dijete načelima vrlina. Krist je u tome području pokazao izvanrednu osjetljivost. On ne samo da je razumio načela: on ih je živio u punoći. Nadahnuo je svo stanovništvo susjedstva, svojim življenjem vrlina, te im je bio inspiracija.

Krist je volio šetati van mjesta i pustinjom, provoditi vrijeme u sred prirode, diveći se ljepoti kreacije. Koračao je kroz visoke trave, stajao u prašini dina. Hodao putevima, penjao se na planine kako bi promatrao svijet oko sebe, divivši se skladu elemenata od kojih je sačinjen. Možda je i tada pomišljao na primarne uzroke sve ove ljepote?

Tako je Krist prolazio kroz svoje djetinjstvo i rastao, okružen ljudima koji ga vole.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:32 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 4.

Kada je dosegao odraslu dob, Krist je odlučio napustiti roditelje i uputiti se u svijet kako bi pomogao ljudima. Napustio je dom sa izrađenim idejama o percepciji Aristotela i poruke Božje.

Nakon što se otisnio od doma i pozdravio sa roditeljima, pošao je u Judeju. Koračao je strmim stazama, uspinjao na brda i planine, spuštao u doline i prelazio rijeke.

Tijekom svojih putovanja, upoznao je mnogo ljudi, često obučenih u dronjke, koji su u svojim putovanjima i meditacijama tražili put do prave istine. Krist je razgovarao sa mnogima od tih ljudi, i obogaćivao znanje njihovim iskustvima i ljudskošću.

Ali vidio je i ekscentrike, one ekstravagantne, lude i samotnjake. U kratko, vidjeo je mnoge lutalice koje su radi nekakve mržnje prema čovječanstvu, odbijale živjeti u zajednici sa drugim ljudima, to jest gradovima.

Pokušao je prići tim ljudima siromašnog duha, pokušao je razgovorom objasniti filozofiju Aristotela i znanje koje mu je Svevišnji predao.

Rekao je: “Aristotel nas je učio kako mudar čovjek mora biti dio gradskog života. Prijatelji, pogledajte se. Jeste li sretni? Znate li što to znači biti čovjek u sred ničega, van civilizacije? Moji prijatelji, znajte da je Čovjekova priroda živjeti sa svojim bližnjima, drugim ljudima.”

Rekavši to, Krist se nadopuni:

“Ali ne zaboravite da je svaki čovjek i individualac, svaki čovjek ima svoju vlastitu vezu sa Bogom i prirodom. Ne zaboravite to. Nađite sebi vremena koje je potrebno za promišljanje. Ponekad pođite van grada, kako bi pronašli unutarnji mir u molitvama i meditaciji. Mirnoća i koncentracija koja proizlazi iz vas pomoći će u održavanju obostrane ljubavi s Bogom. Sam odlazak van grada, neka služi boljoj procijeni i promišljanju o samom gradu.”

Kristova moć uvjeravanja je bila nevjerovatna, svi koje je sreo na putu su bili uvjereni u riječi koje je izrekao. Nakon razgovora sa Kristom, vraćali su se u svoje gradove, gdje su izazvali iznenađenje i radost.

Uistinu, vremena su bila teška i mnogi su očekivali dolazak Mesije. Mnogi su tih dana dolazili kući i govorili: “Krist, naš Spasitelj, došao je i ispunio proročanstvo Aristotelovo.”

No Krist je u sebi osjetio potrebu za povlačenjem u samoću. Bješe izoliran od svijeta, šetnjom kroz pustinju. Njegovo duhovno povlačenje unutar sebe, potrajalo je četrdeset dana.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:34 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 5.

Krist je bio u pustinji već nekoliko dana, pijući vodu i jedući skakavce iz pijeska, kada je, umoran, dobio želju da legne i ne učini koraka više, činilo mu se kao da mu ta mistična želja želi reći:

“Stani Kriste, krvi Josipove, umoran si. Ako želiš, možeš se samo vratiti kući bez daljnjeg mučenja.”

Bilo je to bezimeno stvorenje, onaj koji je milenijama živio u tami. Želio je zaustaviti Krista u širenju Božje ljubavi. Odlučio je odgovoriti Krista od njegove prvotne i pravedne misije, kako bi zaustavio proročanstvo, jer ni stablo ne može dati plodove bez zdravog korijena.

Krist mu smireno odgovori: “Odlazi od mene, ti koji želiš da izgubim sebe u lijenosti. Nastaviti ću dalje, jer svijet pripada upornima!”

I iskušenje stade i nestane u tom trenutku.

Jošua je postio danima, i bješe sve gladniji. Trbuh ga je bolio, i pojavila se želja da uzme posljednje komade hrane koji su mu ostali u torbi od ovčje kože. Bezimeno stvorenje, obdareno velikom karizmom, mu reče:

“Zagledaj u svoju torbu, Kriste, krvi Josipove, gladan si. Tamo je meso i kruh koji te čekaju… kasnije ćeš uvijek moći jesti skakavce. Objeduj i boli u trbuhu više neće biti.”

Krist mu odgovoriše ponovno smirenim tonom: “Odlazi, ti koji želiš da izgubim sebe u proždrljivosti. Neću otvoriti torbu, jer svijet pripada onima koji mogu odoliti gladi.”

Tada Krist bješe u sred pustinje, umoran, gladan i sa teškim bolovima u tijelu. Nedugo nakon toga, na horizontu je ugledao impresivnu oazu. Malo jezerce okruženo zelenim drvećem i grmljem. Oaza se i dalje činila daleko, no čuli su se radosni krici. Krist je prepoznao nage ženske siluete, kako se kupaju u tom jezeru. Medenim glasom, bezimeno stvorenje mu prišapne:

“Zašto oklijevaš, Kriste, krvi Josipove, da im se pridružiš? Zar ih ne čuješ? Te prekrasne žene te dozivaju? Tu su baš zbog tebe! I prekrasne su!”

Krist odgovori, bez ljutnje: “Odlazi, ti duše poroka, ti koji želiš da izgubim sebe u požudi. Neću skretati sa puta svoga, jer kažem ti, ova oaza i žene, nestati će na moj znak.”

I zaista, slika oaze nestade, ostavivši Kristu horizont jedino ispunjen pijeskom.

Jošua je nastavio svoj put, bez gledanja iza sebe, uskoro je vidjeo pred sobom sliku velikoga grada. Grad bješe predivan, zidovi i grudobrani nisu skrivali njegovo bogatstvo. Njegove kuće su bile ukrašene zlatnim i dragim kamenjem, sjajile su poput tisuće vatri. Kupola je nadvisila cijeli grad, uključujući sve građevine u njemu, bješe to palača gradonačelnika. Mekanim glasom bezimeno stvorenje se obrati Kristu:

“Vidiš li ovaj prekrasan grad? Koje bogatstvo je u njem! Sa talentima koje imaš, možeš postati gradonačelnik, ako poželiš. Jer, uistinu, postili ste sve ove dane, odbijali se predate umoru i požudi, snagom vašeg karaktera možete uzeti mjesto uz Svevišnjega!”

Tada mu Krist odgovori blaženim glasom:
“Odlazi, zli duše, ti koji želiš da izgubim sebe u ponosu, pohlepi i zavisti. U tom gradu bih se također odupro tim grijesima, jer mali je onaj koji se prepusti nagonima.”

Tada bezimeno stvorenje krikne: “Bog nas učini Svojom djecom, jer smo najjači od svih Njegovih bića. Među nama, ja sam Njegov miljenik, jer sam ja najjači među nama. Jedino ja razumijem da jači dominiraju nad slabijima, kao što ljudi dominiraju nad kravama, svinjama i ovcama. Bog nam daje kroz Svoju kreaciju da okušamo tisuće užitaka tijela i duše jer mi to zaslužujemo. Kako je bolje iskazati poštovanje prema Njegovoj kreaciji nego se prepustiti zadovoljstvima?”

No Krist odgovori: “Odlazi, sa svojim iskušenjima! Tvoje postojanje u kreaciji je uvreda prema Bogu. Znaj da ti nisi Njegov preferirani. Odbacio te je u tamu, jer ste skrenuli sa traga Njegove svjetlosti. Postojiš jedino kako bi Svevišnji provjerio vjeru Svoje djece.”


I nadodao je: “Bog nas učini Svojom djecom, zato jer smo jedini koji možemo razumjeti to, On nas voli, stoga On traži uzvrat te ljubavi. On ti nije dao ovaj status, besramno stvorenje, jer ti nemaš dušu, jer je tvoje srce tamno poput tinte. Doduše, svijet stvoren od Boga nudi tisuće užitaka pa i više, ali mi im odajemo počast, tako da ih pravilno cijenimo. Ta zadovoljstva, možemo kušati, ali ne i progutati. Samo vrline, one kojima nas je Aristotel učio, dupuštaju da cijenimo svjetovne užitke bez da posrnemo u grijeh.”

Te okonča: “Grijeh je negiranje božanske savršenosti. Potpuno predavanje užicima odvaja nas od Božje ljubavi, dok se u pravilnoj umjerenosti, prema užicima, može uživati jedino uz ljubav Njegovu. Sada, odlazi od mene!”

Odjednom, bezimeno stvorenje, koje je pratilo Jošuu u stopu, nestane, ostavivši ga samoga na rubu pustinje. Krist je prošao ovu zemlju iskušenja u četrdeset dana.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:35 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 6.

U ono vrijeme ,svijet je bio u krizi. Poganske religije su cvale. Određeni ljudi zaboravili su pouku Aristotelovu i počeli su obožavati lažne idole. Oni drugi, okupljeni oko snažnih tadašnjih crkava, mislili su da prate Aristotel nauk, no nisu ga uspjevali u potpunosti razumjeti. No srećom, uvijek je postojala nekolicina ljudi, koji su živjeli po pravilima vrlina postavljenih od prvoga proroka.

Djeco, trebali bi znati, da čak ni tadašnje moćne crkve, o kojima sam vam govorio, niti idolopoklonstvo nije ispunilo očekivanje ljudi, koji su žudili za božanskom spoznajom. Tako su ljudi Judeje, živjeli u stanju konstantnoga grijeha i udaljavali svoj pogled sve više i više od puta Svevišnjega.

Uvijek je bilo ljudi koji su pokušali oko sebe okupljati slične sebi, no večina je posrnula u grijehe, uvrede i blud. Življenje kako bi ispunili svoje zadovoljštine, dovelo je do slabljenja komunikacije i zajedništva, te su se ljudi okrenuli individualizmu. Mnoge izgubljene duše tražile su pomoć od svojih duhovnih vođa, najviših svećenika u zemlji, glavešnima svih svećenika, no čak i on ostadoše nijem pred njihovim pitanjima.

Ili bi odgovorili, sa nekoliko riječi, dosta laički, “Ne bojte se, raširite ruke prema Aristotelu.”

Krist, nakon svojih ispita vjere u pustinji, vratio se u civilizaciju, i donjeo radosnu vijest i poruku Aristotela na mnoga mjesta u gradovima. Rekao je: “Pokajte se! Ispovjedite svoje grijehe, Svevišnji ne voli vidjeti kako poroci osvajaju gradove ljudi.”

Nekolicina ljudi je slušala njegove govor. Dvojica od njih, kovač i njegov šegrt, bili su oduševljeni njegovim riječima i istinom koja se osjetila u njima. To bješaše Tit i vaš sluga, Samoth.

Prišli smo Kristu, uskoro nam se pridružio i naš prijatelj Pavao, i ako smo bili samo obični seljaci. Ja bijah najmađi, tek nešto stariji od kakvog djeteta…no rekao sam: “Učitelju, vaše riječi su istinite, molim vas recite nam poruku Aristotelovu!”

Tada Krist, dodirnut mojom mladenačkom čistoćom, odgovori: “Onda, prati me. Tvoji zanati, tvoja dobra, tvoji alati, moraju pričekati dok ne završiš svoju misiju. Kada dođe vrijeme, izgraditi ću Crkvu, najprekrasniji instrument mira, kojeg je svijet ikada poznavao. Učiti ću vas mudrostima Aristotelovim i poruke Božje, no vi se morate naučiti nesebičnosti i samožrtvovanju.”

Pridružili smo se velikom mnoštvu, uz duž puta sve do velike bazilike u kojoj je stolovao glavešina svih svećenika. Muškarac bješe duboko u snu, pred gomilom, koja je promatrala njegove izdisaje i udisaje, u nadi da će uskoro krenuti ceremonija.

Krist u pratnji svojih triju sljedbenika, ušao je u sobu glavešine i rekao: “Ti, čovječe male vjere, zašto odgađaš ceremoniju onima koji su došli pred tebe s težnjom k vjeri? Zašto se ne obratiš i ne odgovoriš na njihove tjeskobe?”

Krist se okrenio prema nama i rekao: “Znajte, ovaj čovjek predstavlja porok ubačen u srce božjeg hrama. On je vaša slika, prijatelji, koji je u vašim dušama, bićima Božjim, poznatiji kao grijeh. Vidite, taj što nije pomaknio ni najmanji prst; taj ni ne zaslužuje ni biti kralj. I ti, kralju religije, što ti radiš? Zar ne vidiš da tvoja crkva propada oko tebe? Zar ne čuješ plač izgubljenih duša koje zovu u pomoć?”

Probuđen glasom Kristovim, veliki svećenik, škrtim riječima, ne baš pomno izabranima, ustade i povika: “ A zašto ovaj čovjek nije uhvaćen? Niste pozvani već ste provalili unutra! Treba se pobrinuti da ne počnete rabijati uokolo!”

Na te riječi, Krist se okrene svojim učenicima i reče im:

Uistinu, kažem vam; bolje da čujete nego da budete gluhi! Taj čovjek upada u grijehe opisane od Aristotela, i ako šuti većinu vremena, i kada progovori, previše govori. Ne poznaje vrlinu umjerenosti, niti principe sreće.”

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:37 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 7.

Ah, uvijek ću pamtiti taj dan moji prijatelji. Nakon što smo napustili baziliku, pronašli smo se licem u lice sa grupom dokoličara, koji su oštro osuđivali jedni druge. Pokušali smo odvratiti Krista, no on nas nije slušao te je prišao toj grupi svađalica.

Shvatio je odmah uzrok nesuglasica među njima; ispred njega je bila uplašena ovca, uplašena krikovima koji dolaze sa svih strana. Jedni s lijeve strane bješu poganski sljedbenici, sa svojim svećenikom na čelu koji je držao dugački bodež. S druge strane stojali su oni razočarani u poganizam, oni koji su u manjoj mjeri skrenuli sa puta Aristotelovog, okupljeni kako bi osudili barbarske žrtve koje su bil pripremljene u čast lažnih bogova. Žestoko urličući jedni prema drugima, stvarali su metež.

Tada, Krist nježno pozove uplašenu životinju, koja mu odmah priđe. Krist ju pomiluje i kaže da nastavi svojim putem, što ovca i učini. U tom trenu poganski svećenik iz bijesa krene prema Kristu bodeža podignutog visoko u zraku. U tom trenu, Tit, Pavao i ja uskočimo između njih, te nam se pridruže i devetorica drugih, koji su stojali nasuprot poganima. No Krist prođe između nas i sam stane pred poganskoga svećenika. Gledao je Mesiju pravo u oči, tada problijedi i ode bez i jedne riječi, ostavivši skupinu pogana posramljenom.

Nas dvanaestorica koji smo htjeli braniti Krista, zapanjeni što se upravo dogodilo, smo se okrenuli prema ovom velikom i mističnom čovjeku. Jedan od nas, čovjeka kojeg još nisam poznavao, no čije ime bješe Tanazije, reče mu: “Ali tko ste vi, vi koji milujete janjad i čija blagost odbacuje pogansko zlo?”

Krist mu odgovori: “Moje ime je Krist, krv sam Josipa i Marije. Oni koji me poznavaju, zovu me Mesijom, jer ljubim Boga i sva ljudska bića.”

I mi uzivkosmo: “Uistinu, nitko ne sumnja u to. Zahvaljujemo Svevišnjem koji Vas je poslao među nas, da bi Njegova riječ osvijetlila nam pute i ispunila proročanstvo Aristotela.”

I Krist okonča: “Uistinu, tužno je što je toliko djece skrenulo sa Njegovog puta ljubavi. Potrebno je voditi te ljude, kako bi se vratili na pravi put. Hoće te li me pratiti i učiniti sebe apostolima Božje riječi?”

Pogledao sam prema devetorici koji još nisu poznavali Krista, prema onima koji su izgledali razdijeljeni između radosti i tjeskobe. No onda upitaše Mesiju, njih devetorica, što je potrebno učiniti da bi mu se pridružili

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:39 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 8.

Ah, djeco moja, Krist nas tada prosvjetli! Njegovi riječi su se urezale u moje pamćenje.

“Moji prijatelji,” rekao nam je, “nemojte pogriješiti! Oni koji ne žive u prijateljstvu učenom od Aristotela, goriti će u tisuću Gehenskih plamenova. Oni koji predaju sebe iskušenju grijeha, oni koje ne poznavaju vrline, oni će završiti u patnji i samoći pakla. Oni opčinjeni pozivom grijeha, njegovim medenim glasom, osuđeni su na tamu. Konačno, oni koji odbiju ljubav Božju ili onu od ljudskog bića, oni koji žive u svojoj sebičnosti, oni će završiti u ognju paklenom. Također, čuvaje stražu, braćo i sestre, budite budni i pažljivi! Jer nitko ne zna dan kada će se proročanstva ispuniti. Nitko ne zna dan i sat, kada će doći kraj vremena.”

Pažljivo smo slušali što nam je govorio, sa osjećajem kako će ovaj dan odrediti našu životnu budućnost. I drugih devetero koji su se priključili, mirno su slušali, usta razjapenih pred takvom objavom istine i količine točnosti, pred takvim čovjekom.

Krist ponovno reče: “Želite li mi se priključiti? U tom slučaju, imajte ljubavi u svome srcu i pratite me, dajući malo svoga vremena i dobara koliko možete. U drugu ruku, ako odaberete voditi druge na putu Crkve, potrebno je znajte, dati Bogu svu pozornost. Udaljite se od svojih dobara, od svoga posla, od svojih alata, pozdravite se sa svojom obitelji… Težite jednostavnosti, ali poruke koje širite neka budu bogate. Naš zadatak će tražiti žrtvu osobnog dobra za ono kolektivno, a u zamjenu, dosegnuti će te svetost među djecom Božjom.”

I nastavi: “Ako vaša obitelj ne bude to razumila, molite za njih, jer ne osjećaju poruku Božju. Ako vas netko provocira i izaziva na borbu, ne ljutite se na njega, molite za njega, jer ne osjeća poruku Božju. Ako vas vaši prijatelji sprječavaju, pozovite ih sebi, kako bi i oni otkrili i naučili poruku od Boga.

Cesta će biti duga i mučna, gruba sa udaljenim horizontom, strma, no sunce koja sja iznad pokazivati će nam put. Imati ćemo problema, argument, ljutnju, strast, oklijevanja, ali prijateljska ljubav će nas povezivati, i sam Bog će nas podržavati.

Ako želite živjeti sami, otići gdje god vi želite, kako bi jeli ili koji god drugi razlog bio, ništa vas u tome neće spriječiti. Idite svojim putem i nađite utočište u ljubavi prema samom sebi. No ako vas netko napadne, i vi padnete, znajte da vam tada nitko neće pomoći.

Ako želite živjeti u zajednici, u ljubavi svojih prijatelja i mnoštva, ako želite dijeliti kruh sa njima, hodati sa svojom braćom, tada dođite i pratite me. U tom slučaju, ako padnete, braća će vas podignuti.”

I mi, prijatelji njegovi, slušali smo i prihvatili Krista. Od sada smo dvanaestorica koja ga slijede. Šest žena zvanih Kalandra, Adonija, Helena, Kirena, Ofelija i Urijana. I šestorica muškaraca zvanih Daju, Tanazije, Pavao, Nikola, Tit i Samoht, vaš sluga.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:42 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 9.

Hodajući od mjesta do mjesta, Krist je širio radosnu vijest svima koji se okupe oko njega. Svaki put bi ljudi ostali zadivljeni istinitosti i snagom njegovih riječi, tako da se slava Krista Galilejskog raširila u najudaljenije krajeve Svijeta, a ljudi su dolazili u sve većem broju na mjesta gdje je Krist govorio.

Često je znao reći: “Ljubi Boga kao što On ljubi tebe i živi u sveopćem prijateljstvu sa drugima, kako vas je Aristotel učio,” ili “Vjeruj u ljubav pruženu od Boga i uzvrati mu istom.”

Rekao bi još: “Tvoja solidarnost ne poznaje granice! Zapamtite, moji prijatelji, Aristotel je živio u zemlji bez tolerancije prema drugim ljudima. Danas, znajte da sve nacije zaslužuju jednako poštovanje, i njihovi stanovnici slobode i prijateljstva.”

Dodao bi: “U isto vrijeme, solidarnost i prijateljstvo ne bi trebalo biti određeno sa spolom. Jer su muškarci kao i žene, djeca Božja, i po tome, jednaka su.”

Na putu je susretao mnogo bolesnih i onemoćalih, i tada vidjesmo izvaredne stvari: bilo je dovoljno da Krist dotakne kapke slijepom čovjeku, i njegova sljepoća bi nestala. Bolesni se osjećaše ponovno snažnim, i punim nove nade. Nijemi su počeli govoriti, gluhi slušati, slijepi gledati, bogalji hodati, i svi oni blagoslovljeni Kristom i Svevišnjim, hvaleći ih i zahvaljujući svim srcem.

Jednoga dana, naša mala grupa hodočasnika pronašla je čovjeka u teškim bolovima, bio je napadnut negdje na cesti. Čovjek je iznemogao i nije se mogao micati. Bješe suhih i ispucalih usta jer vode dugo ne ukusi. Tada Krist priđe žednom čovjeku i reče mu: “Svjetlo, Svjetlo. Vi ste svjetlo u svjetlu. Vaša vas je vjera učinila svjetlom i spasila vas!”

Nismo imali ni kapi vode za našeg jadnog prijatelja, no Krist nam kaže: “Nije važno, piti će vodu iz mojih ruku.” Tada Krist klekne, sklopi ruke u obliku kako kakve posude, i prinese ih usnama nesretnika. I onda čudo se dogodi, i ruke Kristove napune se vodom koju je čovjek ispio. Osvježenog vodom iz ruku Kristovih, podigli smo ga na ramena i odveli do njegovog mjesta gdje je živio.

I ovo je samo jedan opis od mnogih nevjerovatnih stvari koje je Krist učinio od kako smo se pridružili na njegovu putu. Te stvari je on činio potpuno prirodno, bili smo očarani sa moći koju mu je Bog dao. Nastavili smo naš put, praćeni ljubavi i istinom našeg Mesije dok nam je govorio mnoge prispodobe, koje su se urezale u moje pamćenje i koje bih volio podijeliti sa vama, moji prijatelji, kad mi vrijeme dopusti…

Došli smo pred Jeruzalem, velikog, užurbanog grada, kozmopolitskog indetiteta i velikog broja raznih ljudi.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:43 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 10.

Došli smo u ovaj veliki i predivni grad tijekom isto tako lijepog dana. Sunce je osijavalo moje čelo, mekanim zrakama svjetla, koje danas teško mogu vidjeti svojim očima najbolje, no moja duša i um pamtiti će taj trenutak do kraja mog vremena.

Prošli smo kroz vrata i krenuli ka središtu grada, dolaskom na trg, vidjelo se sva užurbanost i aktivnost u gradu. Bješe tu dobara za razmjenu, trgovci su prodavali sve, povrće, voće, drva, ili odjevne predmete poput cipela, remenja, šešira, sve je vrvilo ljudima.

Trgom je vladala zaglušujuća buka. No, Krist se zaputi prema fontani, koja je bila u samom centru, te se obrati stanovnicima, svi u tom trenutku ušutješe, i ubrzo se nije ništa čulo osim jasnog i mekanog glasa kako putuje zrakom.

“Muškarci i žene Jeruzalema,” rekao je, “priđite mi i slušajte riječ Božju. On sa vama želi dijeliti ljubav. Volite ga i On će vas ispuniti radošću, radošću koja hrani dušu vašu. Odbijete li ljubav Njegovu, On će tugovati, i ta tuga će dovesti do vaše patnje.”

Tada ljudi opkoliše Krista sa svih strana i stadu ga ispitivati: “Tko si ti stranče, da tako dobro poznaš ljubav Božju?”

Kristi m odgovori: “Ja sam Krist Nazarečanin, Mesija, vođa i čuvar božanstva, uspostavljenog od samoga Boga. Prorok Aristotel previdje moj dolazak, i sada sam tu da vam pokažem put, put koji trebate slijediti, i živjeti sa ljubavi Svevišnjega.”

No neki još sumnjaše u njegove riječi, te su pitali: “Kako da znamo da je to sve istina, ili su vaše poruke samo med kojima se čepe uši, kako ne bi čuli pravu poruku od Boga?”

Kristi im odgovori: “Pogledajte od sebe, kako ste šutjeli dok sam vam govorio, kako vi, tako i ostali oko vas! Slušajte svoje srce, ono koje žudi za vjerom, vjerom koju vam govorim. Samo pogledajte oko sebe! U ovoj gomili koja se skupila oko mene, mnogo je onemoćalih ljudi koji ustaše da me slušaju, mnogi teško bolesni priđoše mi, bez saznanja da je njihovoj bolesti došao kraj, mnogi starci povratiše snagu nakon mojih riječi. To je zato jer vas Bog voli, i oni koji me slušaju i vjeruju mi, biti će blagoslovljeni od Boga.”

Svi bijahu oduševljeni, a novost o konačnom dolasku Krista najavljenom od Aristotela, brzo se raširila po gradu. Svi oni koji su u sebi imali i najmanji trag humanizma i Božje ljubavi, svi oni koji su se dugo osjećali tlačeni radi pogana, napustili su svoje obrte i uputili se na mjesta na kojim je Mesija govorio.

Ulice nakon pola sata su bile krcate prolaznicima, nitko više nije mogao pristupiti centru grada, dok su oni rubni dijelovi bili prazni. Put koji se prelazio u nekoliko minuta, sada je uzimao i cijeli sat, a stražari su imali velikih problema sa regulacijom.

Ali nije bilo samo to, djeco moja… ah, da ste samo to vidjeli! Da ste vidjeli prazne krčme, sav taj metež! Tvoj mladenački duh bi te natjerao da zavoliš ovoga čovjeka, čovjeka zbog kojeg je nastala sva ta gužva! Možete li zamisliti, dragi prijatelji, sve aktivnosti da se prekinu? Svu tu paralizu grada i ekonomije?

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:44 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 11.

Cijeli grad bješe okupljen oko Krista. A on je nastavio govoriti, tiho, tako da se činilo kako ga nitko neće ni čuti. No niti jedna riječ nije bila izgubljena među tim mnoštvom.

“Vidite, ovaj grad, Jeruzalem, umire radi nedostatka humanosti u njem. Izgubili ste vrijednosti dijeljenja i prijateljstva. A pogotovo ste izgubili onu navrijedniju stvar od svih: bratstvo! Grad se guši u manjku ljubavi i milosrđa! Pogledajte narodu kuhinju; tko od vas pripravlja hranu i daje kruh lutalicama?”

I ljudi pognuše glave, stidni radi nedostatka velikodušnosti. Jedna od njih, zvana Natchatcha, podigne svoje čisto lice pred Mesijom, i reče mu: “Učitelju, što moramo činiti kako bi živjeli u ljubavi Božjoj?”

Krist joj odgovori sa smiješkom: “Vjernici Božji, oni koji uče učenja Aristotelova, i oni koji žele pratiti put koji ja ukažem, moraju stvoriti zajednicu života. Ta zajednica će pronaći svoj smjer, i omogućiti svima da žive sa vrlinama, ujedinjena u uzajamnom prijateljstvu koje će svaki član morati osjećati prema drugima. Da bih vam pokazao put, ja ću biti Otac ove zajednice, postaviti ću njena načela, koje će moji nasljednici, slijediti, nakon mene.”

Krist se okrene Titu koji je bio u blizini i reče; “Tit, priđi, prijatelju moj. Tit, ti si snažan i energičan. Ti mi možeš pomoći u vođenju ove zajednice, ti ćeš biti moj desna ruka. Tite, ti si stijena, i sa pomoći tvoje snage, izgraditi ću snažnu Crkvu!”

I okrene se drugim apostolima, koji su pravili grimase i bijahu ljutiti, te im reče: “I vi, pogledajte se, zaboravili ste vrline i postali zavidni! Kako bi pripadali ovoj zajednici, vjernika Božjih, biti će potrebno zadržati sebe u čistoći i ne updanja u grijeh. Međutim, vidim da nitko od vas neće moći postići tu razinu vrline. Okrenite se onda Bogu, braćo moja, jer Bog je milosrdan i daje vam priliku da očistite svoje grijehe i pratite put koji vam ja ukažem.

Stoga ne budite tužni, vi ćete biti moji nasljednici. Prenositi će te radosne vijesti svim nacijama i pomoći će te Titu da stvori moju Crkvu. Pozivam vas da budete vođe svim vjernicima prema Bogu. Budite primjer onima koji vas slušaju, jer loš vođa korača lošim cestama i škodi svojim sljedbenicima. Proglašavam vas Biskupima. Imati će te odgovornost za sigurnost svoga stada.”


Na kraju, Krist prosudi da je mnoštvo dovoljno čulo te ih pošalje svojim kućama.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:46 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 12.

Kada se gomila raspršila, mjesto je ostalo pusto, ostavivši prostor stražarima Rimske prokarture koji su kontrolirali gradom. Tada, prijatelji moji, osjetio sam jedan od najvećih strahova u svome životu; vojnici, obučeni u krvi, prodrli su prema trgu iz svih pristupih ulica.

Neki od njih se pojaviše na zidinama, drugi izlaziše iz zgrada, te začepiše sve izlaze i sva vrata. Veliki tribun se spusti tada niz stepenice palače guvernerske, praćen robusnim centurionom.

Kada je došao na središnju točku, veliki tribun stade sa hodom, i stane na stranu uz svog centuriona. Tribun tada reče svojim opakim glasom: “Kriste, ti koji kažeš za sebe da si Mesija i vođa! Ja kažem da vi činite zle stvari ovom gradu. Vi ste zagovornik pobuna, opasanih namjera, čovjek kaosa. Naređujem ti da ti mene slušaš i pratiš!”

Mi drugi, njegovi apostoli, bili smo skamenjeni od straha. Mogli smo čuti samo povjetarac koji je prolazio kroz grupe Rimljana. I gledali u strahu, prema Kristu i njegovoj reakciji. Daju je bio prestrašen, isti onaj Daju koji je bio najviše ljut radi toga što ga Krist nije izabrao kao temelj Crkve.

Krist je rekao tribunu: “U istinu, kažem vam, čovječe male vjere, neću vas slijediti, već će te vi slijediti mene!”

Tada veliki tribun naredi Centurionu da zgrabi Jošuu, i satnik, sa žestokim izrazom lica, približi nam se par koraka. Disao sam ubrzano i kratko u ritmu njegovih koraka koji su odzvanjali o pločnik, pokušavajući smiriti svoje srce, koje je lupalo panično. Kada je stao pred Krista, Centurion ga pogleda u oči, dugim i oštrim pogledom. Tada, iznenada, skine svoju kacigu i klekne pred Mesiju te se uhvati njegove halje.

“Učitelju,” reče glasom kao da preklinje, na veliko iznenađenje svoga nadređenog, “Želim vas slijediti i pripadati ovoj zajednici vjernika. Što moram učiniti? Znam da sam grešnik i da sam služio lošem gospodaru, ali uputite mi riječi koje će mi pomoći. Recite mi kako se mogu pokajati?”

Tada ga Krist podigne i pred izgubljenim pogledima Rimljana, izgovori ove riječi: “Griješili ste, to ste rekli, i stime učiniste prvi korak koji svaki vjernik mora napraviti; biti ponizan i priznati svoje greške. Ako je vaše pokajanje iskreno, Bog vam oprašta.”

Krist se okrene prema svojim apostolima i nastavi: “A vi, znajte da će grijesi koje vaše stado prizna, a vaše uši čuju, biti oprošteni, ako se iskreno pokaju.”

Krist u tom trenu priđe fontani, i kaže Centurionu: “U ime Svemogućeg Boga, oprati ću vas od grijeha, u svetoj vodi, izvoru života.”

I Krist umoči ruke pod mlaz vode koji je istjecao iz fontane. Polivši tijelo Centuriona tom vodom, šapne: “Gospode, očistite ovog čovjeka od njegovih grijeha, i tako mu dajte novo rođenje među vjernicima! Tražim to u ime Svevišnjega. Amen.”

Tada Krist pozove nas k sebi, i mi, njegovi apostoli, jedan po jedan, bješemo oprani u vodi od strane Krista, dajući nam novo rođenje. Rekao nam je: “Moji apostoli, muškarci i žene, u ime milostivog Boga, očišćeni ste ovom vodom od vaših grijeha. Pokažite da ste zavrijedili čast koju Vam je dao, jer sakrament krštenja, oduzima se onima koji povrijede njegovu bit.

Bješe to jedan od najintezivnijih dana moga života, i onaj koji neću nikada zaboraviti. Emocije su uzavrele kada smo shvatili da oko nas više vojnika nije bilo.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:47 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 13.

Da! Bješe to čovjek sposoban za mnoga čuda. Njegova vjera je bilo toliko čvrsta da se činilo kako je u stalnom razgovoru za Svevišnjim. Kada smog a htjeli bolje razumjeti, pitali smog a, i on nam je uvijek neumorno odgovoarao: “Prijatelji, Bog živi u svakome i svakoj stvari, jer On je Kreator, bez obzira bio to čovjek ili travka, leptir, oblak, lahor…”

Krist, za razliku od nas, činilo se da je uvijek dosizao božansku savršenost; on je osjećao božansko postojanje sa toliko vjere da se niti jedno čudo nije činilo ne mogućima za njega..

Nakon misterioznoga odlaska Rimskih vojnika, kojega, danas, shvaćam da su jednostavno morali otići potražiti pojačanje, Krist nas je odveo prema bogato ukrašenoj kući i ženi srednje klase koja je ondje prodavala hranu, piće i iznajmljivala smještaj. Odlučio je kako ćemo prenoćiti na tom mjestu do sljedećeg dana.

Kćer domaćina nam je prišla sa bokalom vina i kruhom kako bi nas poslužila, tada ju Krist pogleda bolje i prepozna. Bila je to Natchiachia, koja mu se ranije obratila, među gomilom koja ga je slušala.

Natchiachia je ulijevala vino u Kristovu čašu, i pitala ga: “Učitelju, ja samo u boli, boli od duboke rane na mom srcu. Želim slijediti vas i vaš nauk, ali sam zaljubljena u čovjeka koji živi ovdje, imena Yhonny, volim ga cijelim srcem i sa čisom ljubavi poput suze… Što Aristotel kaže na to, što da učinim?”

Krist joj odgovori: “Kada dva bića dijele čistu ljubav i žele proširiti našu vrstu novim rođenjima, Bog im dopušta, kroz sakrament ženidbe, da žive u svojoj ljubavi. Ta čista ljubav, prožeta vrlinama, slavi Boga, jer On je ljubav i ljubav radi koje čovječanstvo postoji, i to je najbolje poštovanje koje mu možemo udjeliti. Ali kao i krštenje, brak je vezan do kraja života, Natchiachia, mudro odaberi, jer u vjeri u kojoj će te ti i Yhonny biti vjereni, nema povlaćenja toga sakramenta.”

Te posljednje riječi su iznenadile sve prisutne koji su bili tamo u tom trenutku, jer to vrijeme bješe vrijeme mnogih razvoda i ne poštovanja supružnika… Natchiachi ponovno reče: “Učitelju, hoćemo li biti dovoljno jaki kako bi živjeli život bez grijeha?”

Tada, Krist odgovori: “Znaj da su ljudi po prirodi sumnjivi, i da ljubav koju drže za Boga i njihove prijatelje, može postati upitna kao i sve u životu. No život s vrlinama, je ono idealno ćemu čovjek mora težiti. A na tom njegovom putu, može mu pomoći molitva. Molitva može biti sredstvo za jačanje te ljubavi kada je potrebno. Ne zaboravi niti moć milosrđa, koja se postiže iskrenim pokajanjem.”

Krist se tada okrenio prema nama, njegovim apostolima, koje je proglasio svojim biskupima. Rekao nam je: “I vi, moji prijatelji, koji će te se potpuno posvetit Bogu, kao i ja sam, ljubav koja se dijeli između dvoje ljudi, biti će vam zabranjena. Vi morate voljeti čovječanstvo, cijelo, a ne ljude pojedinačno. Stoga, sakrament ženidbe, nije za vas, pa čak ni tijelesna zadovoljstva sa drugim ljudima.“

Neki od apostola su bili nezadovoljni ovim pravilom, počeli su nerazumljivo grunđat i mrmljati sebi u bradu. Krist ih pogleda, i veli im: “Te zabrane će biti cijena vaše odanosti. Učite kako će te živjeti s njima, jer one će biti potrebne da izvršavata svoje svete misije.”
No Daju, čije je tijelo bilo vrlo slabo, gledao je Natchiachia požudnim pogledom. Štoviše, bio je ljubomoran i nije cijenio prijateljstvo koje je Krist imao sa Centurionom, te nije cijenio mene osobno, zbog toga jer sam bio mlad. Ustao je, bjesan poviče: “I zašto bih trebao poštivati to? Zašto bih se pokoravao na temelju neke obaveze? Dali ste nam uloge biskupa, no ljubomorno čuvate za sebe zapovijedi Crkve.”

Krist mu odogovori smireno; “Zaista, kažem vam; Čuvam zapovijedi jer sam najsposobniji da vas vodim. Cijelim putem bio sam poput oca, koji se brinio za tebe. A rezultat je rad i umor, ne povlašteni status. Moja uloga je teška i abrazivna… Postao sam umoran, nošenjem patnje svih ljudi.

Ali ti, Daju, vidim ljutnju na tvome licu. No znaj da zadatak koji sam vam povjerio, tebi i tvojoj braći, je plemenit, al i težak. Štoviše, za pomoć u svojoj misiji, moći ćeš proglasiti nove čuvare, druge pastire koji će biti odgovorni za svaki grad. A vi će te biti oni, koji će odlučivati o mome nasljedniku.”

No Daju bješe bijesan. Bio je pod utjecajem bezimenog stvora, nije mogao ostvariti vlastite zamisli i tada nas je napustio. Krist je gledao njegov oblik tijela u daljini kako odlazi, bez da je išta govorio. Tada Krist pogleda Centuriona, koji je još bio s nama, sa mačem koji je blještao opasan oko njegova struka. Krist mu se obrati: “A ti, Gracije, ako želiš postati jednim od pastira koji će voditi stado, moraš odbaciti mač, jer oružje je izvor nasilja, a tvoja misija je širenje prijateljstva i učenja o ljubavi Božjoj.”

I obrati se svima nama: “Moji apostoli, moji klerici, na vama je da slijedite put koji sam vam pokazao, krstite ljude koji žele uči u zajednicu vjernika Božijih, zaređujete svećenike koji žele biti posvećeni ljubavi Božjom, saslušajte ispovjedi od onih koji svoje grijehe žele saprati, kaznite one koji nisu dostojni Božje ljubavi i propovijedi barem Nedjeljom, s time će Njegova volja biti postignuta.”

Nakon toga, Krist nam je dugo vremena pričao o njegovoj Crkvi, u smjeru u kojem želi da ide, da bude kao život tijelo. I da cijela počiva na temelju: ljudi vjere. Uz to, primili smo sve njegove savjete i preporuke; to su oni savjeti i preporuke koje su Tit i drugi raspršili svijetom poput vjetra i proveli u djelo.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3055

MessagePosté le: Mar Juil 02, 2019 12:48 am    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 14.

Objed je protekao u radosnoj atmosferi, svi gosti su bili veseli, slavio se početak nove Crkve Aristotelove. No uočio sam u očima Krista, nešto što se prije rijetko viđalo, oči su bile pune tuge i sjete. Bio je i tiši nego inače, no večina njegovih apostola to nie uočila jer su bili okupirani širenjem mira i ljubavi.

Kažem vam ovo kao ja osobno, nisam mogao ignorirati taj pogled Kristov. Prišao sam mu i pitao ga: “Učitelju, zašto ste u ovom stanju? Što nije u redu?”

Prišapnio mi je: “Samoht, moj mladi prijatelju, vjerniče nad vjernicima, zar nisi video da je Daju otišao? Kovati zasjedu protiv mene? Taj siromah duhom, mora da je korumpiran, ali on je ostvario time svoju sudbinu, te pomogao u ostvarivanju proročanstva!”

“Pustite konačno da ta budala plače sama,” odgovorio sam mu, “da su Rimljani htjeli da vas uhvate, oni bi vas zgrabili! Ali, oni su svi otišli!”

Krist, koji je osjetio svoj kraj, pogledao me oštrim pogledom, koji još izaziva drhtanje dok ispisujem ove retke.

“Samoht,” rekao mi je, “kada ja bude morao umrijeti, putuj svijetom i širi radosnu vijest kao što sam tražio od tebe. I kada budeš starac, tada zapiši moju povijest koju poznaješ i koju si čuo.” “Držite ga, neću vam govoriti dva puta… Držite…” Čulo se dolaženje stražara.

I doista, tlo se treslo pod težinom legionara. Razgovor je tada stao, dajući prednost napetoj tišini. Nadređeni i njegov čuvar ušli su u prostoriju. Pokraj nadređenog bješe i Daju, a ovaj je pokazivao svojim prstom na Krista i govorio: “To je taj! To je taj! Bradati, tamo, velika brada! On je podizao ustanke protiv reda.”

Tada, stražari krenivše na Krista, odgurivajući sve apostole koji su se pokušali umiješati. Vojnik me odbacio na tlo jer sam čvrsto držao halje moga Mesije. Naposljetku su ga uhvatili i nasilno izvukli iz sobe. Kad sam stao na noge pokušao sam uhvatiti plašt vojnika u nadi da ću ga natjerati da posrne, no naređeni je naredio da i ja bude uhvaćen. Tako da smo zajedno, uz pratnju legionara išli ulicama prema palači Poncija.

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Montrer les messages depuis:   
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothčque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Le Dogme - The Dogma Toutes les heures sont au format GMT + 2 Heures
Aller ŕ la page 1, 2  Suivante
Page 1 sur 2

 
Sauter vers:  
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group
Traduction par : phpBB-fr.com