L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
Lien fonctionnel : Le DogmeLien fonctionnel : Le Droit Canon
 FAQFAQ   RechercherRechercher   Liste des MembresListe des Membres   Groupes d'utilisateursGroupes d'utilisateurs   S'enregistrerS'enregistrer 
 ProfilProfil   Se connecter pour vérifier ses messages privésSe connecter pour vérifier ses messages privés   ConnexionConnexion 

Knjiga 1. Aristotelovski mit - KRAJ VREMENA

 
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> L'Église du Royaume de Hongrie et de Croatie - Church of the Kingdom of Hungary and Croatia -> Biblioteka Crkve u Hrvata - Library of the Croatian Church
Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant  
Auteur Message
Krasoljub



Inscrit le: 09 Déc 2018
Messages: 551

MessagePosté le: Lun Avr 17, 2023 5:11 pm    Sujet du message: Knjiga 1. Aristotelovski mit - KRAJ VREMENA Répondre en citant

Citation:


Kraj Vremena
Dio I - San


    Ja, Posuys Aleksandrijski, ću vam u tekstu koji slijedi opisati otkrivenje koje doživjeh u snu. Možda će vam se činiti neobičnim smatrati san istinskim predosjećajem no čitajući moja otkrivenja shvatit ćete da ovo ne bijaše tek običan san. Svevišnjem zahvaljujem što mi povjeriše božanstveni zadatak da Njegovu Riječ prenesem cijelom svijetu.

    Moj san bješe započeo sa nježnom bijelom svijetlošću. Želih se probuditi te baš kao u rano jutro malo po malo isplivah iz svog pospanog stanja. Postupno, poput moje imaginarne budilice, svjetlost donosiše svoju grupu nijansi. Tada ugledah skupinu bića, ljudi s velikim ptičjim krilima koje bijaše nadvisivao blistavi prsten. Ova bića isijavaše ljubav i blagost a njihovi pogledi bijahu ispunjeni dobrotom i nježnošću. Ugledah oko sebe sve ljude koji bijahu postali anđeli zahvaljujući svom svetom i kreposnom životu.

    Njih sedam premašivaše svoje drugove snažnim osjećajem dobrote kojim bijahu zračili. Bez poteškoće prepoznah sedam blagoslovljenih arhanđela Gospodnjih: Juraja, zaštitnika prijateljstva; Uriel, zaštitnicu plemenitosti; Rafaela, (koji posjedovaše uvjerenje); Gabrijela, zaštitnika umjerenosti; Michela, zaštitnika pravde; Selaphiel, zaštitnicu užitka te Galadrielle, (koja posjedovaše očuvanje).

    Iza njih ugledah prostrane idilične krajolike. Sve sjajiše takvom ljepotom da ne želih ništa više nego tamo provesti vječnost. Pa ipak, sve se činiše poprilično praznim. Mogah se diviti bezbrojnim odabranim ljudima koji naseljavaše Raj. Na njihovim licima mogah razaznati snažan osjećaj blaženstva. Bijah oduševljen vidjevši kakva sreća ispunjavaše one koji poštivaše vrlinu te se nadah da ću im se jednog dana i sam pridružiti.

    Tada začuh čvrst no spokojan glas kako mi se obratiše: „Ove koje vidiš ovdje su ljudi koji bijahu znali kako doseći Raj, slijedeći riječi koje Bijah povjerio Aristotelu i Kristu. Ipak, znah da svih ne očekivaše tako svijetla budućnost.” Shvatih da ovo bješe Bog Sam koji mi uputiše ovu božansku poruku. Anđeli me zatim ostaviše u zajednici sa Svevišnjim.

    „Pogledaj u lokvu vode kraj tvojih stopala,” On mi reče. Tamo ugledah prekrasnu zemlju. Prijatna toplina sunca njegovaše stabla u voćnjacima, hraniše klipove kukuruza koji s ponosom stajaše uspravno prema nebu. To isto sunce davaše svu svoju ljubav povrću koje uspijevaše.
    Nadalje, mogah vidjeti krave kako se spokojno hraniše u društvu ovaca koje čuvaše njihov pastir. Ugodan povjetarac davaše svoju snagu kako bi pomogao mlinaru pokrećući mlina. More davaše ribarima velike količine ribe kako bi se hranili a isto tako ispuštaše svoje pomalo oštre mirise koji bijahu ugodni svima onima koji ih znaše cijeniti.

    U gradu opasanom zidinama, središtu ovom mirnog života, sve vrvješe od rada. Obrtnici radiše osiguravajući stanovnicima sve što im bijaše potrebno a trgovci hvališe svoja dobra kupcima koji dolaziše na tržnicu. Djeca se igraše, smijući se i trčeći živahnim ulicama. Krčme se bijahu tresle od smijeha te zvukova raznih tekućina koje se ulijevaše u velike vrčeve. Malena grupa ljudi bješe okupljena oko gradonačelnika, koji slušaše i odgovaraše na njihova pitanja. U tom trenutku se bijahu začula zvona te mnogi građani bijahu napustili svoje domove odlazeći na misu.

_________________

Metropolitan Archbishop of Rijeka + Vice-Prefect for the Villa San Loyats + Chartulary for Center and Eastern Countries + Expert Heralds in Pontifical Colleges of Heraldry
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Krasoljub



Inscrit le: 09 Déc 2018
Messages: 551

MessagePosté le: Lun Avr 17, 2023 5:12 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:


Kraj Vremena
Dio II - Dvorac


    U ovom trenutku bješe započela strava. Nebo potamniše, potpuno prekriveno mračnim oblacima. Grom zatutnjiše odjekujući po slamnatim krovovima mnogobrojnih koliba. Potom započne padati kiša. Poplava kakvu nitko nikada prije ne bijaše vidio zahvati cijelo područje! Snažni naleti vjetra vrtoglavo kovitlaše sve oko sebe dok na moru snažni valovi bijahu progutali nekoliko ribara.

    Svi potražiše zaklon no kiša ne prestajaše padati. Tri dana i tri noći kiša uništavaše trud poljoprivrednika, koji posve nemoćni gledaše kako njihovi plodovi propadaše. Ulice bijahu pretvorene u prave pravcate bujice. Sva zemlja bješe prezasićena vodom. More svom silinom svoga gnjeva udaraše o grad uništavajući pristaništa i najveće brodove te se potom obrušavaše na obalu.

    Nebo se zatim još više zacrniše potpuno ugušivši zrake sunca a osvjetljavahu ga samo bljeskovi grmljavine koja odjekivaše u kućama gdje preplašeni ljudi bijahu okupljeni. Kiša postaše sve hladnija postepeno se pretvarajući u snijeg. Smrzavanje dokrajčiše uništavanje plodova a ledeni vjetar šibaše kuće gdje ljudi posve prestravljeni patiše zbog gladi i žeđi. Oni se ne usuđivaše prozboriti ni riječ.

    Snijeg potom bijaše prešao u tuču. Ova oluja bješe sačinjena od ogromne tuče veličine zdjele i čvrste poput kamena. Ona svom svojom snagom padaše na zidove i kamene zgrade. Krovovi odolijevaše ovom napadu iako bijahu vidno patili zbog toga. No, ni ovo ne bijaše uvijek dosta jer se mnoge kuće srušiše na svoje nesretne stanovnike čija zapomaganja bijahu izgubljena u buci kataklizme.

    Ipak, mučeništvo se približi svom završetku kada se tuča smanjiše a potom i prestaše. Postepeno, ljudi bijahu napustili svoja skromna skloništa. Mnogi bijahu izmoždeni no uputiše se prema dvorcu u potrazi za odgovorima na njihova mnogobrojna pitanja. Svećenik i vojvoda se obratiše mnoštvu. Vojvodin govor bješe zaustavljen urušavanjem tornja koji ga zdrobiše bez milosti i protivljenja. Uistinu, zemlja započe podrhtavati a nezadovoljni dužnosnik bješe stajao na putu golemog spomenika. Ljudi htjedoše potrčati prema svojim skloništima no već oslabljene kuće se rušiše jedna za drugom. Ulice propadaše zbog mnogobrojnih pukotina koje se bijahu otvorile. Pukotine gutaše nesretnike koji potom padaše u njihove smrtonosne zamke. Već uzdrmani tučom, zidovi se također rušiše noseći smrt sa sobom.

    Malo po malo propadaše cijeli grad a ljudi panično trčaše tražeći spas. Jedino crkva preživješe napade razbješnjenih elemenata. Sveta zgrada kao da bijaše pošteđena katastrofe. Zemlja prestaše podrhtavati te se polako umiriše. Preživjeli se, bez riječi, razmjestiše u Božjoj kući a tamo se već nalaziše svećenik. On propovijedaše o kajanju zbog počinjenih grijeha. Njegova živahnost bješe zlatna no u njegovom se glasu moglo osjetiti strahovanje da njegove molitve neće biti dovoljne da im pomognu. No, svi preživjeli slušaše svećenikovu propovijed kao ni jednu do tada / kao što nikada prije ne bijahu slušali.

_________________

Metropolitan Archbishop of Rijeka + Vice-Prefect for the Villa San Loyats + Chartulary for Center and Eastern Countries + Expert Heralds in Pontifical Colleges of Heraldry
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Krasoljub



Inscrit le: 09 Déc 2018
Messages: 551

MessagePosté le: Lun Avr 17, 2023 5:13 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:


Kraj Vremena
Dio III - Crkva


    Snažni naleti vjetra udaraše crkvu sa svih strana tako da se cijela njena struktura bijaše tresla. Nebo, mračno i ledeno, bješe ispunjeno prijetećim oblacima herkulijanskih proporcija. Posvuda uokolo crkve munje paraše nebo a potom i grmljavina koja odzvanjaše u prestravljenim srcima vjernika. Svećenik svojim molitvama nastojaše ohrabriti vjernike. Nikada ih ne prestajaše podsjećati da se oni ne imahu zašto bojati ako u svom duhu bijahu čuvali božanske riječi Proroka, Aristotela i Mesije, Krista. Čistoća njegove vjere ga tjeraše da ohrabri svoje slušatelje na pokajanje njihovih grijeha. Bez prestanka ponavljaše da bješe stiglo vrijeme da se oni koji se gušiše u grijehu ispovjede. No, nitko ga više ne bijaše slušao jer strava tlačiše njihov razum a njihove oči bijahu uprte u vitraje crkve.

    U ovom se trenutku treća velika nesreća obrušiše na preživjele. Vjetar zapuhaše dvostruko jačim intenzitetom, pretvarajući nalete vjetra u oluje. Kataklizma dosegnuše svoj vrhunac kada užasni tornado bješe jurnuo na zgradu crkve. Tornado razbiše jedan od vitraja a njegov ledeni dah ispuniše unutrašnjost crkve. Poput kiše oštrih mačeva, komadići šarenog stakla bijahu pali na nesretnike koji se nalaziše ispod tog vitraja. Tornado gurnuše klupe ravno u zidove lomeći ih u komadiće. Vjernici krenuše unatrag sudarajući se jedni s drugima. Tornado srušiše kipove s njihovih postolja, razbijajući ih u tisuće komadića. Impozantna crkvena vrata stara nekoliko stoljeća poznavaše kandže vremena mnogo prije nego bijahu dala ikakav znak slabosti. Pa ipak, tornado ih s lakoćom otpuhaše kao da radiše o rukovetima slame.

    Buka oluje nadglasavaše svećenikove opomene i molitve. On bijaše utihnuo kada ugledaše maleno dijete kako pada na tlo dok ogromna greda prijetiše padom na dijete. Svećenik se baci na dijete te ga gurne s putanje padajuće grede. Nažalost, ova žrtva bijaše uzaludna jer se cijela zgrada urušiše na preživjele od kojih samo šačica uspješe pobjeći.

    No, ovi preživjeli ne bijahu sretne ruke jer imaše zlu kob da svjedoče posljednjoj nesreći. Ne bijaše više grada već samo polje ruševina na raspuknutom tlu. Pod nebom boje tinte, neokovano more na mahove odcijepiše polja, pašnjake i voćnjake koji već bijahu gotovo potopljeni dok nekoliko stabala još stajaše više manje uspravno. Preživjeli ljudi tada ugledaše kako ova stabla planuše a oni vrisnuše svom snagom koja im bijaše preostala. Vjetar, do sada leden, pod otvorenim nebom bješe trenutno planuo te ubrzo zavladaše mučna vrućina. Oblaci se zacrvenješe reflektirajući plamenove koji okupaše zemlju. Vatra u gigantskom plamtećem paklu gutaše sve što bješe preživjelo. Nesretnici koji preživješe tri prethodne nesreće sada urlikaše od boli kada plamteći pakao započe uništavati njihovo meso pretvarajući njihova tijela u pepeo.

_________________

Metropolitan Archbishop of Rijeka + Vice-Prefect for the Villa San Loyats + Chartulary for Center and Eastern Countries + Expert Heralds in Pontifical Colleges of Heraldry
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Krasoljub



Inscrit le: 09 Déc 2018
Messages: 551

MessagePosté le: Lun Avr 17, 2023 5:14 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:


Kraj Vremena
Dio IV - Božanski sud


    Podignuh pogled sa lokve u kojoj do prije nekoliko trenutaka promatrah ove užasne slike. Bijah drhtao jer strahovito vrištanje žrtava ovih četiriju nesreća još uvijek odzvanjaše u mojem srcu. Vruće suze bijahu tekle mojim licem; tako stravična bješe sudbina ovih nesretnih jadnika.

    Tada mi Bog, glasom tako blagim da ublažavaše svu tugu koju bijah osjećao, reče: „Vidiš kakav grozan kraj očekuje ovaj svijet koji toliko voliš. Uništiti će ga voda, zemlja, vjetar i vatra. No, ne boj se jer ako si živio kreposno izbjeći ćeš svu ovu uzaludnu patnju. Svi koji žive u skladu sa vrlinama ne trebaju se bojati jer Ja nikada ne zaboravljam voljeti one koji Me vole.”

    Vidjeh kako se oblaci razilaze, vjetrovi se smiriše a plamenovi ugasiše. No, zemlja nastaviše podrhtavati otkrivajući prelijep prizor. Muškarci i žene koji bijahu preživjeli strahote, koje vidjeh maloprije u onoj lokvi, sada napuštaše svijet leteći u nebo. Bilo ih je bezbroj, gomilajući se iz potrebe jedni pokraj drugih. Cijeli prizor izgledaše poput pravog pravcatog mora čovječanstva. Unatoč neodređenom vremenu koje bijahu proveli čekajući po zemljom, sada kao da bijahu pomlađeni. Odletješe u velebnom oblaku bića pridružujući sve svome Stvoritelju.

    Iza njih ugledah svijet, golemu kuglu tvari. Svi ju ljudi bijahu napustili. Tada njena površina započe pucati, titanski plamenovi suknuše iz pukotina koje se bijahu stvorile. I naposljetku cijeli svijet buknuše osvijetlivši druge zvijezde intenzivnom crvenom svijetlošću. Tek tada, u jednoj eksploziji koja ne nalikovaše na ništa slično u svemiru, svijet dovršiše zadatak koji mu Bog bijaše povjerio.

    Ljudi bijahu postavljeni uzduž zvijezda koje čine Mliječnu Stazu. Nakon toga ljudi bijahu poredani u beskrajni red. Neki se radovaše Božanskom Sudu dok drugi lijevaše gorke suze žaleći što ne bijahu slušali božanske riječi Proroka Aristotela i Krista, Mesije. Anđeli strpljivo čekaše ljude na suncu dok na mjesecu demoni bijesno izražavaše svoju mržnju dok na njihovim licima bijaše zapečaćena budućnost svih osuđenih.

    Potom mi se Bog obratiše govoreći: „Pogledaj. Ovi muškarci i žene sada čekaju da njihovim srcima bude suđeno. Učinio sam vas da težite vrlini i to na način da ako netko od vas to i prakticira onda će to biti prenijeto i drugima.” Ovdje prepoznah učenje Aristotelovo i riječi Kristove!

    „Uvijek postojaše ovaj cilj,” On nadodaše, „da služite, štujete i volite Mene, no isto tako da volite jedni druge. Ja sam nevidljiva ruka koja vas vodi no neki od vas skrenuše na drugačiji put i oni ne bijahu poslušali Moju Riječ. Nakon smrti će vam, jednom po jednom, biti će vam suđeno. No, neće uvijek biti tako. Zaista, bijah dozvolio Bezimenom Stvorenju da dokaže svoju tvrdnju kako snažni trebaju dominirati slabima. Ako se, još jednom, u velikom broju okrenete Egu, sve ono što si vidio prije nekoliko trenutaka će se upravo tako i zbiti. Ako ponovno zaboravite na Moju ljubav prema vama te Me prestanete voljeti, sve će se odviti upravo onako kako si vidio u onoj lokvi vode. Ako se na Moju Riječ, koju vam bijahu prenijeli Aristotel i Krist, više ne budete obazirali, Ja ću uništiti svijet i sav život na njemu jer ljubav više neće postojati. Stoga pazi da se Moja Riječ ne izgubi u dubinama tvog lošeg sjećanja.”

    Ovo je razlog zbog kojeg vam sve ovo otkrivam. Vrlina vas mora voditi na svakom vašem koraku. Svi morate prenijeti vrlinu svojim potomcima.

_________________

Metropolitan Archbishop of Rijeka + Vice-Prefect for the Villa San Loyats + Chartulary for Center and Eastern Countries + Expert Heralds in Pontifical Colleges of Heraldry
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Krasoljub



Inscrit le: 09 Déc 2018
Messages: 551

MessagePosté le: Lun Avr 17, 2023 5:15 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:


Kraj Vremena
Dio V - Pitanja


    No, mnoga pitanja još ne bijahu odgovorena. Upitah Boga da li bi me mogao još malo prosvijetliti a On, u Svojoj velikoj milosti, bijaše pristao. Ja ga upitah: „Kada će nam biti suđeno? Kakve će biti kazne a kakve nagrade koje ćemo dobiti?”

    On mi odgovoriše: „Odlučio sam, u trenutku kad ljude bijah učinio Svojom djecom, da ću im dati najljepši od svih darova: vaše duhove sam učinio vječnim srcima omogućivši vam da dosegnete Raj ako budete slijedili učenja Aristotela i Krista, no isto tako, u slučaju da skrenete s puta koji oni propovijedaše, biti ćete kažnjeni vječnim boravkom u jednom od sedam dijelova Pakla. Tijekom cijelog svog života vi se nalazite u Mom sudu. Svaka vaša misao, svaka vaša riječ i svako vaše djelo utječe na Moju konačnu odluku. Ja sam taj koji nakon vaše smrti odlučuje o vašem vječnom boravištu. Pridružit ćete se redovima odabranih ili prokletih ovisno o tome da li je vaš život bio ispunjen vrlinama ili grijesima.”

    Potom Ga zapitah: „Čemu će ljudi nalikovati, oni koji dosegnu sunce te oni koji dosegnu mjesec? Hoćemo li biti samo duhovi? Što će se zbiti s našim tijelima? Što su ustvari ovi anđeli i demoni?”

    Bog odgovori: „Tijelo ne može živjeti bez duha kao što duh ne može živjeti bez tijela jer Ja stvorih život spajanjem ovih dvaju stanja. Kada netko dosegne Raj ili Pakao, njegovo tijelo ostaje hraniti život na Zemlji a zauzvrat mu je dano novo tijelo. Ovo novo tijelo jest primjereno duhu osobe kojoj je tijelo dano: ono ne predstavlja ni ljepotu ni ružnoću. Anđeli su oni, koji zbog svoje svetosti, dobiše tijela tako savršena da mi mogu pomagati na suncu. Demoni su oni koji toliko grešno živješe da sada njihova tijela predstavljaju sam užas i surovost.”

    I dalje Ga nastavih zapitkivati: „Krštenje jest sakrament kojim čovjek postaje članom zajednice vjernika. Bez ovog sakramenta nije moguće dostići Raj. Što se događa sa svom nesretnom djecom čiji život završi prije primanja sakramenta?”

    On mi potom odgovoriše: „Od rođenja vas smatram izabranima jer je u vašoj prirodi da naginjete prema Meni. Upravo vas grijesi odvraćaju od Mog božanskog savršenstva. Sakrament krštenja omogućava vrlini da otkupi grijehe, ljubavi da savlada ravnodušnost. Kreposni koji nisu kršteni neće moći izbrisati svoje pogreške jer Ja nisam blagoslovio njihov ulazak u Moju zajednicu vjernika. Ipak, nemoj vjerovati činjenici da ti krštenje omogućava da besramno griješiš. Ovaj sakrament jest samo sredstvo koje doprinosi kreposnom životu. Oni koji nisu kršteni a nikada nisu ništa zgriješili će također na isti način moći dosegnuti vrata Raja, bez obzira na to bili oni odrasli ili tek djeca.”

    Naposljetku Ga upitah: „Da li je Završetak vremena neminovan / neizbježan?”

    Bog mi odgovori: „Ne. Ja odlučujem o uništenju svijeta ako se ljudi prepuste grijehu kao i jednom davno prije kada bijahu slušali Bezimeno Stvorenje. Znaj da budućnost svijeta ovisi samo o vašoj vrlini. Morate poštivati Riječ koju bijah prenio Aristotelu i Kristu jer ako se budete ponašali poput stanovnika grada Oanylone-a tada će vaši poroci zapečatiti sudbinu svijeta kojeg toliko volite.”

    Bog mi, zatim, reče kako bijaše stiglo vrijeme mog povratka kući, kako moj san bijaše gotov te da se trebah probuditi. Nakon što toliko naučih od Boga Samoga, s olakšanjem se bijah vratio u svoj topli krevet te se naposljetku probudio. Iako još uvijek uznemiren ovim otkrivenjima ipak uspjeh smoći dovoljno snage te zapisah ovu Božju poruku riječima koje mi On bješe dao.

_________________

Metropolitan Archbishop of Rijeka + Vice-Prefect for the Villa San Loyats + Chartulary for Center and Eastern Countries + Expert Heralds in Pontifical Colleges of Heraldry
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Montrer les messages depuis:   
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> L'Église du Royaume de Hongrie et de Croatie - Church of the Kingdom of Hungary and Croatia -> Biblioteka Crkve u Hrvata - Library of the Croatian Church Toutes les heures sont au format GMT + 2 Heures
Page 1 sur 1

 
Sauter vers:  
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group
Traduction par : phpBB-fr.com