|
L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
|
Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant |
Auteur |
Message |
Jolieen
Inscrit le: 28 Mai 2018 Messages: 3052
|
Posté le: Lun Avr 08, 2019 6:16 pm Sujet du message: [HR-Dogma]CV Chapter 2 |
|
|
Citation: | Poglavlje 2.
Marija je bila presretna spoznajom da je ona ta koja je postala majka Mesije, no morala je tu radost sačuvati za sebe. Jednog dana, kada je išla po vodu do bunara, presrela se sa kurtoaznom Kraljicom(kneginjom) Judeje, zvanim Elitobias.
Elitobias, učenjak državnog smjera u čije stjecanje znanja je unosila mnogo žara, živeći u besramnom luksuzu, hraneći se mesom, ribom i mlijekom.Imala je naviku ismijavati siromahe poput Marije. Rekla joj je: “Ja služim najvećem Kralju ove regije, našem voljenom Mistralu IV.”
Tada Marija učini pogrešku. Više nije mogla izdržati sarkastične upadice Elitobiase, pa joj je odgovrila: “Majka sam Mesije, Jošue, koji će prenijeti poruku Aristotla i koji će svrgnuti sve nepotrebne kraljeve i vaše lažne proroke. Mistral IV je kralj prolazni, moj sin će se izdići iznad njega i svih ostalih, njegovo ime će ostati navijeke zapisano, dok će ostali biti zaboravljeni.”
Tada Elitobias, koja je vjerovala u snove i znakove sudbine, postane uznemirena. Vratila se žurno u dvore Mistrala IV kako bi upozorila svoga gospodara.
Mistral IV je bio čovjek poput mramorne statue, poliran patinom vremena. Bješe mračnih misli, udovac, neutješan u svojoj tuzi, udaljen od svih. Kao princ borio se protiv Mediana zahvaljujući lukavom sustavu koloturnika i kola. Ali od tada, njegova slava blijedi i u očima svoga naroda, postao je kralj očaja. Štitio je ljubomorno svoju moć, tvrdio je da usmjerava svoje podanike, ali svu njegovu moć koristila je njegova intrigantna žena. Rijetko je napuštao svoju palaču, osim u slučajevima pobuna ili glasina koje su mu škodile.
Kada je prozvao Elitovias, prema kojoj je imao osjećaj krivnje, da mu kaže što je to čula, ostao je iznenađen. Tada je priupitao: “Tko je taj prosjak imena Jošua i tko će spasiti njegov narod? Gdje ga mogu naći? Na kojoj tržnici ili u kojoj krčmi?”
Elitobias je nastavila govoriti detalje, u nadi da će joj to obezbjediti nagradu kod Kralja.
“Ono što mi je Marija rekla, Jošua je Mesija, vođa, ogledalo božanstva. Najavljen je od Aristotela i prema njemu, on će donjeti svim ljudima Jahovu riječ i time ispuniti Aristotelovo proročanstvo. Imati će veliki utjecaj i veliki broj sljedbenika, koji će se prepoznati u njemu i Aristotelu u sljedećim milenijama što dolaze. Možete ga pronaći u Betlehemu.”
S tim riječima, Mistral je osjetio u njemu svoje staro praznovjerje, kao i sjećanje na vjeru koju je nekad poznavao, ali istu je potisnuo i utopio u svom srcu. Strahovao je da će izgubiti svoje prijestolje, te prijetnju koju mu je prenijela Elitobias, shvatio vrlo ozbiljno. Pozvao je stražu i rekao im:
“Stražo, muškarac je upravo rođen, onaj koji bi mogao pričati protiv mene. Jako je važno, zaustaviti tu mogućnost što prije, ne dati mu vremena da progovori. On je u Betlehemu. Pronađite ga i ubijte! Koristite i moj sustav koloturnika i kola, ako je potrebno, želim ga mrtva!”
Tada kraljevska straža izleti van i uputi se prema Betlehemu.
No iste noći, Marija je usnula novi san. Ponovno je vidjela jahača koji joj je najavio rođenje Jošuino. Dojahao je pred mariju i rekao joj: “Ustani! Uzmi Jošu-u sa sobom i bježite. Idite na sjever, prema otoku Cipru, i ostanite tamo sve dok ne dobiješ novi znak, Mistral je nakanio ubiti dijete.”
Roditelji su ustali, uzeli iz kolibe zalihe kruha i kukuruza koje su im preostale , skrenuli sa ceste i uputili se na sjever, prolazeći kroz Tarotshe. Prešli su granicu zemlje i ostali na Cipru, toliko dugo dok opasnost ne prođe.
Mistral IV, čuvši od svojih stražara da su roditelji napustili zemlju, postao je bijesan i dreknio je: “Stražo, taj Josip i ta Marija su provokatori! Prkose mi i sada ih proglašavam krivim za izdaju radi odbijanja moje kraljevske volje! Ubijte ih odmah! Što se tiče otpora, on, …. on…. mora biti slomljen. Idite i pronađite svu djecu mlađu od dvije godine, smaknite ih, katapultiraj te ih, ako je potrebno.”
Tada su slavne vojske Mistralove, koje je sam kralj okupio u samo nekoliko sati, marširale i češljale sve kutke zemlje. Posjetili su svaku tržnicu, svaku krčmu, ostavljajući poruke stanovništvu, da donesu svu djecu mlađu od dvije godine vlastima kako bi ih prebrojali, tako su barem govorili.
Prosječni ljudi, nevini i naivni, donijeli su svoju djecu ili svoju unučad vlastima bez ideje kako će se situacija na kraju odviti. Plač je potekao kao i zvuci tjeskobnih krikova, ti zli, prljavi stražari, sjekli su vratove, nedužnoj djeci, nedužnim dušama pred očima njihovih roditelja.
A onaj mračni, na vrhu svoga trona, mirno je promatrao masakr, hladnim i ravnodušnim pogledom. Nakon te krize, kralj je pao u tišini, postavši senilan, zaboravio se hraniti, gubio je snagu, postao slab, poput kostura, i na kraju je umro.
Na Cipru, Jošuini roditelji su čuli za Mistralovu smrt, te pomislili kako život djeteta više nije u opasnosti. Josip i Marija su se odlučili vratiti u Judeju, no kako ne bi privlačili pozornost, odlučili su zvati svoga sin Krist umjesto Jošua. Pratili su put koji su zapamtili kada su dolazili, poovno prolazeći kroz Tarotshe. Konačno, stigli su u grad zvani Nazaret, te time ispunili još jedno proročanstvo Aristotelovo. |
Code: | [quote][b]Poglavlje 2.
[/b]
Marija je bila presretna spoznajom da je ona ta koja je postala majka Mesije, no morala je tu radost sačuvati za sebe. Jednog dana, kada je išla po vodu do bunara, presrela se sa kurtoaznom Kraljicom(kneginjom) Judeje, zvanim Elitobias.
Elitobias, učenjak državnog smjera u čije stjecanje znanja je unosila mnogo žara, živeći u besramnom luksuzu, hraneći se mesom, ribom i mlijekom.Imala je naviku ismijavati siromahe poput Marije. Rekla joj je: “Ja služim najvećem Kralju ove regije, našem voljenom Mistralu IV.”
Tada Marija učini pogrešku. Više nije mogla izdržati sarkastične upadice Elitobiase, pa joj je odgovrila: “Majka sam Mesije, Jošue, koji će prenijeti poruku Aristotla i koji će svrgnuti sve nepotrebne kraljeve i vaše lažne proroke. Mistral IV je kralj prolazni, moj sin će se izdići iznad njega i svih ostalih, njegovo ime će ostati navijeke zapisano, dok će ostali biti zaboravljeni.”
Tada Elitobias, koja je vjerovala u snove i znakove sudbine, postane uznemirena. Vratila se žurno u dvore Mistrala IV kako bi upozorila svoga gospodara.
Mistral IV je bio čovjek poput mramorne statue, poliran patinom vremena. Bješe mračnih misli, udovac, neutješan u svojoj tuzi, udaljen od svih. Kao princ borio se protiv Mediana zahvaljujući lukavom sustavu koloturnika i kola. Ali od tada, njegova slava blijedi i u očima svoga naroda, postao je kralj očaja. Štitio je ljubomorno svoju moć, tvrdio je da usmjerava svoje podanike, ali svu njegovu moć koristila je njegova intrigantna žena. Rijetko je napuštao svoju palaču, osim u slučajevima pobuna ili glasina koje su mu škodile.
Kada je prozvao Elitovias, prema kojoj je imao osjećaj krivnje, da mu kaže što je to čula, ostao je iznenađen. Tada je priupitao: “Tko je taj prosjak imena Jošua i tko će spasiti njegov narod? Gdje ga mogu naći? Na kojoj tržnici ili u kojoj krčmi?”
Elitobias je nastavila govoriti detalje, u nadi da će joj to obezbjediti nagradu kod Kralja.
“Ono što mi je Marija rekla, Jošua je Mesija, vođa, ogledalo božanstva. Najavljen je od Aristotela i prema njemu, on će donjeti svim ljudima Jahovu riječ i time ispuniti Aristotelovo proročanstvo. Imati će veliki utjecaj i veliki broj sljedbenika, koji će se prepoznati u njemu i Aristotelu u sljedećim milenijama što dolaze. Možete ga pronaći u Betlehemu.”
S tim riječima, Mistral je osjetio u njemu svoje staro praznovjerje, kao i sjećanje na vjeru koju je nekad poznavao, ali istu je potisnuo i utopio u svom srcu. Strahovao je da će izgubiti svoje prijestolje, te prijetnju koju mu je prenijela Elitobias, shvatio vrlo ozbiljno. Pozvao je stražu i rekao im:
“Stražo, muškarac je upravo rođen, onaj koji bi mogao pričati protiv mene. Jako je važno, zaustaviti tu mogućnost što prije, ne dati mu vremena da progovori. On je u Betlehemu. Pronađite ga i ubijte! Koristite i moj sustav koloturnika i kola, ako je potrebno, želim ga mrtva!”
Tada kraljevska straža izleti van i uputi se prema Betlehemu.
No iste noći, Marija je usnula novi san. Ponovno je vidjela jahača koji joj je najavio rođenje Jošuino. Dojahao je pred mariju i rekao joj: “Ustani! Uzmi Jošu-u sa sobom i bježite. Idite na sjever, prema otoku Cipru, i ostanite tamo sve dok ne dobiješ novi znak, Mistral je nakanio ubiti dijete.”
Roditelji su ustali, uzeli iz kolibe zalihe kruha i kukuruza koje su im preostale , skrenuli sa ceste i uputili se na sjever, prolazeći kroz Tarotshe. Prešli su granicu zemlje i ostali na Cipru, toliko dugo dok opasnost ne prođe.
Mistral IV, čuvši od svojih stražara da su roditelji napustili zemlju, postao je bijesan i dreknio je: “Stražo, taj Josip i ta Marija su provokatori! Prkose mi i sada ih proglašavam krivim za izdaju radi odbijanja moje kraljevske volje! Ubijte ih odmah! Što se tiče otpora, on, …. on…. mora biti slomljen. Idite i pronađite svu djecu mlađu od dvije godine, smaknite ih, katapultiraj te ih, ako je potrebno.”
Tada su slavne vojske Mistralove, koje je sam kralj okupio u samo nekoliko sati, marširale i češljale sve kutke zemlje. Posjetili su svaku tržnicu, svaku krčmu, ostavljajući poruke stanovništvu, da donesu svu djecu mlađu od dvije godine vlastima kako bi ih prebrojali, tako su barem govorili.
Prosječni ljudi, nevini i naivni, donijeli su svoju djecu ili svoju unučad vlastima bez ideje kako će se situacija na kraju odviti. Plač je potekao kao i zvuci tjeskobnih krikova, ti zli, prljavi stražari, sjekli su vratove, nedužnoj djeci, nedužnim dušama pred očima njihovih roditelja.
A onaj mračni, na vrhu svoga trona, mirno je promatrao masakr, hladnim i ravnodušnim pogledom. Nakon te krize, kralj je pao u tišini, postavši senilan, zaboravio se hraniti, gubio je snagu, postao slab, poput kostura, i na kraju je umro.
Na Cipru, Jošuini roditelji su čuli za Mistralovu smrt, te pomislili kako život djeteta više nije u opasnosti. Josip i Marija su se odlučili vratiti u Judeju, no kako ne bi privlačili pozornost, odlučili su zvati svoga sin Krist umjesto Jošua. Pratili su put koji su zapamtili kada su dolazili, poovno prolazeći kroz Tarotshe. Konačno, stigli su u grad zvani Nazaret, te time ispunili još jedno proročanstvo Aristotelovo. [/quote] |
_________________
Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches |
|
Revenir en haut de page |
|
|
Jolieen
Inscrit le: 28 Mai 2018 Messages: 3052
|
Posté le: Lun Avr 08, 2019 6:17 pm Sujet du message: |
|
|
Origin http://rome.lesroyaumes.com/viewtopic.php?t=182 _________________
Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches |
|
Revenir en haut de page |
|
|
|
|
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum
|
|