L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
Lien fonctionnel : Le DogmeLien fonctionnel : Le Droit Canon
 FAQFAQ   RechercherRechercher   Liste des MembresListe des Membres   Groupes d'utilisateursGroupes d'utilisateurs   S'enregistrerS'enregistrer 
 ProfilProfil   Se connecter pour vérifier ses messages privésSe connecter pour vérifier ses messages privés   ConnexionConnexion 

[HR-Dogma] CV Chapter 6

 
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothèque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Archive of the Vatican Library
Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant  
Auteur Message
Jolieen



Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052

MessagePosté le: Lun Avr 08, 2019 6:39 pm    Sujet du message: [HR-Dogma] CV Chapter 6 Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 6.

U ono vrijeme ,svijet je bio u krizi. Poganske religije su cvale. Određeni ljudi zaboravili su pouku Aristotelovu i počeli su obožavati lažne idole. Oni drugi, okupljeni oko snažnih tadašnjih crkava, mislili su da prate Aristotel nauk, no nisu ga uspjevali u potpunosti razumjeti. No srećom, uvijek je postojala nekolicina ljudi, koji su živjeli po pravilima vrlina postavljenih od prvoga proroka.

Djeco, trebali bi znati, da čak ni tadašnje moćne crkve, o kojima sam vam govorio, niti idolopoklonstvo nije ispunilo očekivanje ljudi, koji su žudili za božanskom spoznajom. Tako su ljudi Judeje, živjeli u stanju konstantnoga grijeha i udaljavali svoj pogled sve više i više od puta Svevišnjega.

Uvijek je bilo ljudi koji su pokušali oko sebe okupljati slične sebi, no večina je posrnula u grijehe, uvrede i blud. Življenje kako bi ispunili svoje zadovoljštine, dovelo je do slabljenja komunikacije i zajedništva, te su se ljudi okrenuli individualizmu. Mnoge izgubljene duše tražile su pomoć od svojih duhovnih vođa, najviših svećenika u zemlji, glavešnima svih svećenika, no čak i on ostadoše nijem pred njihovim pitanjima.

Ili bi odgovorili, sa nekoliko riječi, dosta laički, “Ne bojte se, raširite ruke prema Aristotelu.”

Krist, nakon svojih ispita vjere u pustinji, vratio se u civilizaciju, i donjeo radosnu vijest i poruku Aristotela na mnoga mjesta u gradovima. Rekao je: “Pokajte se! Ispovjedite svoje grijehe, Svevišnji ne voli vidjeti kako poroci osvajaju gradove ljudi.”

Nekolicina ljudi je slušala njegove govor. Dvojica od njih, kovač i njegov šegrt, bili su oduševljeni njegovim riječima i istinom koja se osjetila u njima. To bješaše Tit i vaš sluga, Samoth.

Prišli smo Kristu, uskoro nam se pridružio i naš prijatelj Pavao, i ako smo bili samo obični seljaci. Ja bijah najmađi, tek nešto stariji od kakvog djeteta…no rekao sam: “Učitelju, vaše riječi su istinite, molim vas recite nam poruku Aristotelovu!”

Tada Krist, dodirnut mojom mladenačkom čistoćom, odgovori: “Onda, prati me. Tvoji zanati, tvoja dobra, tvoji alati, moraju pričekati dok ne završiš svoju misiju. Kada dođe vrijeme, izgraditi ću Crkvu, najprekrasniji instrument mira, kojeg je svijet ikada poznavao. Učiti ću vas mudrostima Aristotelovim i poruke Božje, no vi se morate naučiti nesebičnosti i samožrtvovanju.”

Pridružili smo se velikom mnoštvu, uz duž puta sve do velike bazilike u kojoj je stolovao glavešina svih svećenika. Muškarac bješe duboko u snu, pred gomilom, koja je promatrala njegove izdisaje i udisaje, u nadi da će uskoro krenuti ceremonija.

Krist u pratnji svojih triju sljedbenika, ušao je u sobu glavešine i rekao: “Ti, čovječe male vjere, zašto odgađaš ceremoniju onima koji su došli pred tebe s težnjom k vjeri? Zašto se ne obratiš i ne odgovoriš na njihove tjeskobe?”

Krist se okrenio prema nama i rekao: “Znajte, ovaj čovjek predstavlja porok ubačen u srce božjeg hrama. On je vaša slika, prijatelji, koji je u vašim dušama, bićima Božjim, poznatiji kao grijeh. Vidite, taj što nije pomaknio ni najmanji prst; taj ni ne zaslužuje ni biti kralj. I ti, kralju religije, što ti radiš? Zar ne vidiš da tvoja crkva propada oko tebe? Zar ne čuješ plač izgubljenih duša koje zovu u pomoć?”

Probuđen glasom Kristovim, veliki svećenik, škrtim riječima, ne baš pomno izabranima, ustade i povika: “ A zašto ovaj čovjek nije uhvaćen? Niste pozvani već ste provalili unutra! Treba se pobrinuti da ne počnete rabijati uokolo!”

Na te riječi, Krist se okrene svojim učenicima i reče im:

Uistinu, kažem vam; bolje da čujete nego da budete gluhi! Taj čovjek upada u grijehe opisane od Aristotela, i ako šuti većinu vremena, i kada progovori, previše govori. Ne poznaje vrlinu umjerenosti, niti principe sreće.”


Code:
[quote][b]Poglavlje 6. [/b]

U ono vrijeme ,svijet je bio u krizi. Poganske religije su cvale. Određeni ljudi zaboravili su pouku Aristotelovu i počeli su obožavati lažne idole. Oni drugi, okupljeni oko snažnih tadašnjih crkava, mislili su da prate Aristotel nauk, no nisu ga uspjevali u potpunosti razumjeti. No srećom, uvijek je postojala nekolicina ljudi, koji su živjeli po pravilima vrlina postavljenih od prvoga proroka.

Djeco, trebali bi znati, da čak ni tadašnje moćne crkve, o kojima sam vam govorio, niti idolopoklonstvo nije ispunilo očekivanje ljudi, koji su žudili za božanskom spoznajom. Tako su ljudi Judeje, živjeli u stanju konstantnoga grijeha i udaljavali svoj pogled sve više i više od puta Svevišnjega.

Uvijek je bilo ljudi koji su pokušali oko sebe okupljati slične sebi, no večina je posrnula u grijehe, uvrede i blud. Življenje kako bi ispunili svoje zadovoljštine, dovelo je do slabljenja komunikacije i zajedništva, te su se ljudi okrenuli individualizmu. Mnoge izgubljene duše tražile su pomoć od svojih duhovnih vođa, najviših svećenika u zemlji, glavešnima svih svećenika, no čak i on ostadoše nijem pred njihovim pitanjima.

Ili bi odgovorili, sa nekoliko riječi, dosta laički, “Ne bojte se, raširite ruke prema Aristotelu.”

Krist, nakon svojih ispita vjere u pustinji, vratio se u civilizaciju, i donjeo radosnu vijest i poruku Aristotela na mnoga mjesta u gradovima. Rekao je: “Pokajte se! Ispovjedite svoje grijehe, Svevišnji ne voli vidjeti kako poroci osvajaju gradove ljudi.”

Nekolicina ljudi je slušala njegove govor. Dvojica od njih, kovač i njegov šegrt, bili su oduševljeni njegovim riječima i istinom koja se osjetila u njima. To bješaše Tit i vaš sluga, Samoth.

Prišli smo Kristu, uskoro nam se pridružio i naš prijatelj Pavao, i ako smo bili samo obični seljaci. Ja bijah najmađi, tek nešto stariji od kakvog djeteta…no rekao sam: “Učitelju, vaše riječi su istinite, molim vas recite nam poruku Aristotelovu!”

Tada Krist, dodirnut mojom mladenačkom čistoćom, odgovori: “Onda, prati me. Tvoji zanati, tvoja dobra, tvoji alati, moraju pričekati dok ne završiš svoju misiju. Kada dođe vrijeme, izgraditi ću Crkvu, najprekrasniji instrument mira, kojeg je svijet ikada poznavao. Učiti ću vas mudrostima Aristotelovim i poruke Božje, no vi se morate naučiti nesebičnosti i samožrtvovanju.”

Pridružili smo se velikom mnoštvu, uz duž puta sve do velike bazilike u kojoj je stolovao glavešina svih svećenika. Muškarac bješe duboko u snu, pred gomilom, koja je promatrala njegove izdisaje i udisaje, u nadi da će uskoro krenuti ceremonija.

Krist u pratnji svojih triju sljedbenika, ušao je u sobu glavešine i rekao: “Ti, čovječe male vjere, zašto odgađaš ceremoniju onima koji su došli pred tebe s težnjom k vjeri? Zašto se ne obratiš i ne odgovoriš na njihove tjeskobe?”

Krist se okrenio prema nama i rekao: “Znajte, ovaj čovjek predstavlja porok ubačen u srce božjeg hrama. On je vaša slika, prijatelji, koji je u vašim dušama, bićima Božjim, poznatiji kao grijeh. Vidite, taj što nije pomaknio ni najmanji prst; taj ni ne zaslužuje ni biti kralj. I ti, kralju religije, što ti radiš? Zar ne vidiš da tvoja crkva propada oko tebe? Zar ne čuješ plač izgubljenih duša koje zovu u pomoć?”

Probuđen glasom Kristovim, veliki svećenik, škrtim riječima, ne baš pomno izabranima, ustade i povika: “ A zašto ovaj čovjek nije uhvaćen? Niste pozvani već ste provalili unutra! Treba se pobrinuti da ne počnete rabijati uokolo!”

Na te riječi, Krist se okrene svojim učenicima i reče im:

Uistinu, kažem vam; bolje da čujete nego da budete gluhi! Taj čovjek upada u grijehe opisane od Aristotela, i ako šuti većinu vremena, i kada progovori, previše govori. Ne poznaje vrlinu umjerenosti, niti principe sreće.” [/quote]

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen



Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052

MessagePosté le: Lun Avr 08, 2019 6:40 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Arrow Origin http://rome.lesroyaumes.com/viewtopic.php?t=181
_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Montrer les messages depuis:   
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothèque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Archive of the Vatican Library Toutes les heures sont au format GMT + 2 Heures
Page 1 sur 1

 
Sauter vers:  
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group
Traduction par : phpBB-fr.com