L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
Lien fonctionnel : Le DogmeLien fonctionnel : Le Droit Canon
 FAQFAQ   RechercherRechercher   Liste des MembresListe des Membres   Groupes d'utilisateursGroupes d'utilisateurs   S'enregistrerS'enregistrer 
 ProfilProfil   Se connecter pour vérifier ses messages privésSe connecter pour vérifier ses messages privés   ConnexionConnexion 

[HR Dogma]CV Chapter 16

 
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothèque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Archive of the Vatican Library
Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant  
Auteur Message
Jolieen



Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052

MessagePosté le: Lun Avr 08, 2019 7:13 pm    Sujet du message: [HR Dogma]CV Chapter 16 Répondre en citant

Citation:
Poglavlje 16.

Bješe to užasan trenutak! Kada sam pao na ulicu, stražari su me šutali i tukli, no bio sam pod utjecajem onoga što se upravo dogodilo, tako da nisam niti osjetio tvrdoću kamena pod sobom i nihove potplate na svome tijelu. Kristovo povjerenje mi je dalo prosvjetljenje, i napokon sam shvatio Povijesnu veličinu ovoga čovjeka.

Ustao sam i u suzama lutao ulicama, bez da sam znao gdje idem… Oni besposleni su me promatrali, neki sa sažaljenjem, drugi sa podsmjehom. Tada, odjednom se začu Rimska truba… I po nekom instiktu, krenio sam prema tom zvuku, koji me doveo na veliki trg.

Trupe legionara su bile okupljene oko Krista, sa Poncijem i glavešinom pogana koji su bili na konjima. Svi su se kretali, polako, prema brdu osude… Iza njih je išla veća gomila, čija je buka ispunjavala ulice i odlazila nepovratno prema nebu. Ništa nije moglo zaustaviti konvoj, čak ni plačni urlici Natchiachie i apostola…

S Kristom, vodili su i još dvojicu drugih, također osuđenih na javnu egzekuciju; zvali su se Black i Decker. Oni su trebali biti raščlanjeni.

Uspon bješe bolan i umarajući, posebno na taj vrući dan. Sunce je osvjetljavalo okoliš i grad, pokrivajući ih sa plaštom svjetla i napetosti. No to nije zaustavilo gomilu i njihovo skupno oplakivanje osobe, kojoj prijeti smrt, a koju su nedavno zavoljeli.

Poncije i veliki poganski svećenik, nisu bili umorni, jer bili su na konjima, te su brzo došli do vrha brda. Vidjevši gomilu koja pristiže, shvatili su da je Kristova kazna, radi narušavanja javnog reda grada i govor protiv vjere lokalnih svećenika, bila pravedna.

Krista su stražarili bičevali više od jednoga sata, ali on nije ispustio ni krika iz svojih usta. Podnosio je tu tešku bol, mirno i spokojno je disao.

Mučitelji su ismijavali njegovu vjeru u Boga, nadajući se da će ga to naljutiti. Ali nije im ništa odgovarao, čak ni kada su ga tukli bičem sa željeznim kolutovima koji su bili na krajevima po želji velikoga svećenika.

Krist je izgledao kao od stijene pred okrutnošću ovih ljudi, sam u svojoj patnji i boli, ali uz podršku svoje vjere u Boga. Njegovo lice nikdar nije bilo lijepo kao toga dana. Njegova muka je prošla, a na njegovom licu su ostale samo bore duboke ljubavi i unutarnjeg mira.

Tada rimljani i pogani odrede na prelazak ozbiljnijih kazni. Naredili su razapinjanje.

Prikovali su Krista na veliki drvni križ kojeg su postavili na vrhu brda. I Krist bješe iznad svih, u sredini dok su ljudi oko njegova križa stajali… bio je poput janjeta, koje bješe žrtvovano na oltaru, oltaru tadašnjeg društva, jer je doveo u znak pitanja njegove lažne vrijednosti.

Krist je umro nakon nekoliko sati patnje… patnje tijekom koje se molio Svevišnjem i mislio na ljude koju su bili oko njega. Bila je rana večer, kada se zrak ohladio, a nebo potamnulo, tada je izdahnio i predao svoju dušu.

Tada sa nebesa, velika zraka svjetlosti razbije tamu i rastjera oblake te obrubi svojom svjetlošću tijelo Krista. Nebo je zagrmilo, a iz nebesa poteknu munje koje su udarale o tlo, kao neka kazna i osuda prema zemlji, za sve što se dogodilo… U svom tom nasilju nebesa, kiša je počela padati, tjerajući sve rimljane sa brda i močivši zemlju, te ispirajući tijelo Kristovo od krvi njegove: krvi koja je tekla niz brijeg, utopljena u znoju i suzama drugih.

Nakon toga, priroda sa smiri, kiša stane, munje utihnu, grmljavinski oblaci bješu rastjerani svjetlošću koja je pokrila brdo.

U tom trenu, pojaviše se u blaženoj svjetlosti, oblak nebeskih anđela. Sišli su sa neba u svoj svojoj veličanstvenosti, letjevši iznad svih. Uzeli su tijelo Mesije, vođe i zrcala božanstva, i uzdigli ga u nebesa, kako bi se pridružio Bogu na njegovu prijestolju.


Code:
[quote][b]Poglavlje 16. [/b]

Bješe to užasan trenutak! Kada sam pao na ulicu, stražari su me šutali i tukli, no bio sam pod utjecajem onoga što se upravo dogodilo, tako da nisam niti osjetio tvrdoću kamena pod sobom i nihove potplate na svome tijelu. Kristovo povjerenje mi je dalo prosvjetljenje, i napokon sam shvatio Povijesnu veličinu ovoga čovjeka.

Ustao sam i u suzama lutao ulicama, bez da sam znao gdje idem… Oni besposleni su me promatrali, neki sa sažaljenjem, drugi sa podsmjehom. Tada, odjednom se začu Rimska truba… I po nekom instiktu, krenio sam prema tom zvuku, koji me doveo na veliki trg.

Trupe legionara su bile okupljene oko Krista, sa Poncijem i glavešinom pogana koji su bili na konjima. Svi su se kretali, polako, prema brdu osude… Iza njih je išla veća gomila, čija je buka ispunjavala ulice i odlazila nepovratno prema nebu. Ništa nije moglo zaustaviti konvoj, čak ni plačni urlici Natchiachie i apostola…

S Kristom, vodili su i još dvojicu drugih, također osuđenih na javnu egzekuciju; zvali su se Black i Decker. Oni su trebali biti raščlanjeni.

Uspon bješe bolan i umarajući, posebno na taj vrući dan. Sunce je osvjetljavalo okoliš i grad, pokrivajući ih sa plaštom svjetla i napetosti. No to nije zaustavilo gomilu i njihovo skupno oplakivanje osobe, kojoj prijeti smrt, a koju su nedavno zavoljeli.

Poncije i veliki poganski svećenik, nisu bili umorni, jer bili su na konjima, te su brzo došli do vrha brda. Vidjevši gomilu koja pristiže, shvatili su da je Kristova kazna, radi narušavanja javnog reda grada i govor protiv vjere lokalnih svećenika, bila pravedna.

Krista su stražarili bičevali više od jednoga sata, ali on nije ispustio ni krika iz svojih usta. Podnosio je tu tešku bol, mirno i spokojno je disao.

Mučitelji su ismijavali njegovu vjeru u Boga, nadajući se da će ga to naljutiti. Ali nije im ništa odgovarao, čak ni kada su ga tukli bičem sa željeznim kolutovima koji su bili na krajevima po želji velikoga svećenika.

Krist je izgledao kao od stijene pred okrutnošću ovih ljudi, sam u svojoj patnji i boli, ali uz podršku svoje vjere u Boga. Njegovo lice nikdar nije bilo lijepo kao toga dana. Njegova muka je prošla, a na njegovom licu su ostale samo bore duboke ljubavi i unutarnjeg mira.

Tada rimljani i pogani odrede na prelazak ozbiljnijih kazni. Naredili su razapinjanje.

Prikovali su Krista na veliki drvni križ kojeg su postavili na vrhu brda. I Krist bješe iznad svih, u sredini dok su ljudi oko njegova križa stajali… bio je poput janjeta, koje bješe žrtvovano na oltaru, oltaru tadašnjeg društva, jer je doveo u znak pitanja njegove lažne vrijednosti.

Krist je umro nakon nekoliko sati patnje… patnje tijekom koje se molio Svevišnjem i mislio na ljude koju su bili oko njega. Bila je rana večer, kada se zrak ohladio, a nebo potamnulo, tada je izdahnio i predao svoju dušu.

Tada sa nebesa, velika zraka svjetlosti razbije tamu i rastjera oblake te obrubi svojom svjetlošću tijelo Krista. Nebo je zagrmilo, a iz nebesa poteknu munje koje su udarale o tlo, kao neka kazna i osuda prema zemlji, za sve što se dogodilo… U svom tom nasilju nebesa, kiša je počela padati, tjerajući sve rimljane sa brda i močivši zemlju, te ispirajući tijelo Kristovo od krvi njegove: krvi koja je tekla niz brijeg, utopljena u znoju i suzama drugih.

Nakon toga, priroda sa smiri, kiša stane, munje utihnu, grmljavinski oblaci bješu rastjerani svjetlošću koja je pokrila brdo.

U tom trenu, pojaviše se u blaženoj svjetlosti, oblak nebeskih anđela. Sišli su sa neba u svoj svojoj veličanstvenosti, letjevši iznad svih. Uzeli su tijelo Mesije, vođe i zrcala božanstva, i uzdigli ga u nebesa, kako bi se pridružio Bogu na njegovu prijestolju. [/quote]

_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Jolieen



Inscrit le: 28 Mai 2018
Messages: 3052

MessagePosté le: Lun Avr 08, 2019 7:17 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Arrow Origin http://rome.lesroyaumes.com/viewtopic.php?t=181
_________________

Cardinal-Deacon of the British Isles -Bishop In Partibus of Lamia - Prefect to the Villa of St.Loyat - Expert to the pontificial collages of Heraldry - Assessor to the Developing Churches
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Montrer les messages depuis:   
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothèque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Archive of the Vatican Library Toutes les heures sont au format GMT + 2 Heures
Page 1 sur 1

 
Sauter vers:  
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group
Traduction par : phpBB-fr.com