L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church
Forum RP de l'Eglise Aristotelicienne du jeu en ligne RR
Forum RP for the Aristotelic Church of the RK online game
 
Lien fonctionnel : Le DogmeLien fonctionnel : Le Droit Canon
 FAQFAQ   RechercherRechercher   Liste des MembresListe des Membres   Groupes d'utilisateursGroupes d'utilisateurs   S'enregistrerS'enregistrer 
 ProfilProfil   Se connecter pour vérifier ses messages privésSe connecter pour vérifier ses messages privés   ConnexionConnexion 

[HRV] Knjiga vrlina - Glavni dio -
Aller à la page Précédente  1, 2
 
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothèque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Le Dogme - The Dogma
Voir le sujet précédent :: Voir le sujet suivant  
Auteur Message
Kalixtus
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 24 Fév 2013
Messages: 15838
Localisation: Roma, Palazzo Doria-Pamphilj

MessagePosté le: Mar Juin 06, 2023 3:44 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:

    Poglavlje XV
    osuda na križ


    Sada razumijete, djeco, zašto vam mogu prepričati te događaje. Bio sam tamo, na tom mjestu, odmah iza Krista. Moje oči, uši, sva moja osjetila su bila budna, kao u trenutcima velikih nevolja.

    Došavši u ured Prokuratora, on sam pogleda i priupita: “Koji od vas nosi ime Krist?”

    Oboje odgovorismo, bez razmišljanja: “Taj sam, Rimljanine!”

    Da, draga djeco, volio sam Krista toliko da sam htjeo preuzeti njegovu kaznu, i žrtvovati sebe preuzimanjem odgovornosti… ali nisam izgledao uvjerljivo u svojim tvrdnjama: Poncije se nije prevario, jer nasuprot sebe je imao visokog i lijepog čovjeka i jednog tužnog mladog pobunjenika. Normalno je da se obratio Kristu, rekao mu je: “Dakle, vi ste onaj koji se zove Mesija, vođa, zrcalo božanstva? I vi ste onaj koji remeti gradski mir?”

    “To vi kažete, časniče!” Krist mu odgovori.

    “Slušaj,” reče Poncije, “kako ste došli u Jeruzalem, grad je krenio u krivom smjeru. Kruh je ustajao, povrće strulo, riba se usmrdila, a meso pocvralo. Sve zbog toga, jer ljudi sada, ne žele ništa raditi osim slušati tebe. Štoviše, slabite moć Rima i naših poganskih bogova, govoreći kako je to sve glupost, pa neke smiješne priče o ljubavi, i sve te stvari u što ljudi ne bi smjeli vjerovati! Sada sam zaprimio pritužbu od glavešine poganskih svećenika; optužuje vas za pokušaj razbijanja u hramu! To je popriličan problem!”

    Krist se nasmješi prije nego što je odgovorio: “Da, znam. Vaše carstvo izgleda kao gonjeni kotač. Svaki mehanizam ima svoje mjesto, mjesto koje se predodredi rođenjem, te je svatko dužan izvršavati svoje zadaće za koje je stvoren. Od toga korist imaju ljudi koji to sve kontroliraju, prisiljavajući ih da rade za male plaće. No tu sam, da kažem istinu, pa nije začuđujuće što vas remetim…znam to vrlo dobro. A prvi koji kaže istinu, biti će ubijen!”

    Poncije tada kaže: “Što, vi ne dopuštate robovlasništvo? Čak i kada se primjenjuje na drugim plemenima, koji ga također uvažavaju?”

    “Ne,” potvrdi Krist, “solidarnost mora izaći iz okvira jednog grada! Svi smo mi ljudi i mi smo bića Božja, Zbog toga, poslati lutalicu da radi u rudnik za manje od 17 kruna je sramotno, makar dolazio iz drugog grada. A kako tek da se znoji u ubijanju teladi, krava ili svinja za manje od 18 kruna, to je žalosno!”

    Poncije bješe ogorčen… Naredio je: “Kriste, ti ćeš biti protjeran. A ti si oslobođen. Sljedeći slučaj: Kramer protiv Kramera, I da, ne zaboravite pustiti Bar-Tabacama danas je dan amnestija.”

    Krist je bio zapanjen onime što je čuo, i izgovorio je ove riječi: “Prokuratore! Možete me protjerati, ali u bilo kojem gradu da budem, uvijek ću govoriti isto, i biti ću ista opasnost za cijelo Carstvo i Republiku, koja čini svijet.”

    Poncije bješe poprilično ljutit te mu odgovori: “Stoga što se smatrate mudri, i što zbog vas imam žgaravicu, biti će te raspeti kao agigator, i još, zbog toga što ste trošili moje vrijeme, i remetili moj želudac, biti će te mučeni. Više me ne smetajte!”
    Tada Prokurator uoči i mene, i sažali se nad mojoj mladosti, kada me uhvatio u suzama. Okrenio se prema stražaru do njega i rekao mu: “Ne zanima me ovaj, samo ga izbacite van!”

    Krist me uhvati za rukav i na kratko mi šapne u uho: “Moje tijelo će biti pod tisućama muka, ali sve kako vaša srca ne bi ispaštala od istih. Kada se molite Svevišnjem, svetite kruh i vino za prijateljstvo, simboli moga tijela i moje krvi, kako se moja žrtva ne bi zaboravila. Također odajte počast, onima, koji svojim vrlinama budu primjer u vašim očima čiste ljubavi Božje. U istinu, nema ljepšeg poštovanja prema Bogu od ljubavi, ljubavi od koje ne očekujete da će vam se vratiti.”

    Te zadnje riječi bješu uzvikane, jer su neki stražari vodili Krista u zatvor, dok su ostali mene nosili prema izlazu.

_________________
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Kalixtus
Cardinal
Cardinal


Inscrit le: 24 Fév 2013
Messages: 15838
Localisation: Roma, Palazzo Doria-Pamphilj

MessagePosté le: Mar Juin 06, 2023 3:45 pm    Sujet du message: Répondre en citant

Citation:

    Poglavlje XVI
    njegova smrt i uskrsnuće na nebo


    Bješe to užasan trenutak! Kada sam pao na ulicu, stražari su me šutali i tukli, no bio sam pod utjecajem onoga što se upravo dogodilo, tako da nisam niti osjetio tvrdoću kamena pod sobom i nihove potplate na svome tijelu. Kristovo povjerenje mi je dalo prosvjetljenje, i napokon sam shvatio Povijesnu veličinu ovoga čovjeka.

    Ustao sam i u suzama lutao ulicama, bez da sam znao gdje idem… Oni besposleni su me promatrali, neki sa sažaljenjem, drugi sa podsmjehom. Tada, odjednom se začu Rimska truba… I po nekom instiktu, krenio sam prema tom zvuku, koji me doveo na veliki trg.

    Trupe legionara su bile okupljene oko Krista, sa Poncijem i glavešinom pogana koji su bili na konjima. Svi su se kretali, polako, prema brdu osude… Iza njih je išla veća gomila, čija je buka ispunjavala ulice i odlazila nepovratno prema nebu. Ništa nije moglo zaustaviti konvoj, čak ni plačni urlici Natchiachie i apostola…

    S Kristom, vodili su i još dvojicu drugih, također osuđenih na javnu egzekuciju; zvali su se Black i Decker. Oni su trebali biti raščlanjeni.

    Uspon bješe bolan i umarajući, posebno na taj vrući dan. Sunce je osvjetljavalo okoliš i grad, pokrivajući ih sa plaštom svjetla i napetosti. No to nije zaustavilo gomilu i njihovo skupno oplakivanje osobe, kojoj prijeti smrt, a koju su nedavno zavoljeli.

    Poncije i veliki poganski svećenik, nisu bili umorni, jer bili su na konjima, te su brzo došli do vrha brda. Vidjevši gomilu koja pristiže, shvatili su da je Kristova kazna, radi narušavanja javnog reda grada i govor protiv vjere lokalnih svećenika, bila pravedna.

    Krista su stražarili bičevali više od jednoga sata, ali on nije ispustio ni krika iz svojih usta. Podnosio je tu tešku bol, mirno i spokojno je disao.

    Mučitelji su ismijavali njegovu vjeru u Boga, nadajući se da će ga to naljutiti. Ali nije im ništa odgovarao, čak ni kada su ga tukli bičem sa željeznim kolutovima koji su bili na krajevima po želji velikoga svećenika.

    Krist je izgledao kao od stijene pred okrutnošću ovih ljudi, sam u svojoj patnji i boli, ali uz podršku svoje vjere u Boga. Njegovo lice nikdar nije bilo lijepo kao toga dana. Njegova muka je prošla, a na njegovom licu su ostale samo bore duboke ljubavi i unutarnjeg mira.

    Tada rimljani i pogani odrede na prelazak ozbiljnijih kazni. Naredili su razapinjanje.

    Prikovali su Krista na veliki drvni križ kojeg su postavili na vrhu brda. I Krist bješe iznad svih, u sredini dok su ljudi oko njegova križa stajali… bio je poput janjeta, koje bješe žrtvovano na oltaru, oltaru tadašnjeg društva, jer je doveo u znak pitanja njegove lažne vrijednosti.

    Krist je umro nakon nekoliko sati patnje… patnje tijekom koje se molio Svevišnjem i mislio na ljude koju su bili oko njega. Bila je rana večer, kada se zrak ohladio, a nebo potamnulo, tada je izdahnio i predao svoju dušu.

    Tada sa nebesa, velika zraka svjetlosti razbije tamu i rastjera oblake te obrubi svojom svjetlošću tijelo Krista. Nebo je zagrmilo, a iz nebesa poteknu munje koje su udarale o tlo, kao neka kazna i osuda prema zemlji, za sve što se dogodilo… U svom tom nasilju nebesa, kiša je počela padati, tjerajući sve rimljane sa brda i močivši zemlju, te ispirajući tijelo Kristovo od krvi njegove: krvi koja je tekla niz brijeg, utopljena u znoju i suzama drugih.

    Nakon toga, priroda sa smiri, kiša stane, munje utihnu, grmljavinski oblaci bješu rastjerani svjetlošću koja je pokrila brdo.

    U tom trenu, pojaviše se u blaženoj svjetlosti, oblak nebeskih anđela. Sišli su sa neba u svoj svojoj veličanstvenosti, letjevši iznad svih. Uzeli su tijelo Mesije, vođe i zrcala božanstva, i uzdigli ga u nebesa, kako bi se pridružio Bogu na njegovu prijestolju.

_________________
Revenir en haut de page
Voir le profil de l'utilisateur Envoyer un message privé
Montrer les messages depuis:   
Poster un nouveau sujet   Répondre au sujet    L'Eglise Aristotelicienne Romaine The Roman and Aristotelic Church Index du Forum -> La Bibliothèque Romaine - The Roman Library - Die Römische Bibliothek - La Biblioteca Romana -> Le Dogme - The Dogma Toutes les heures sont au format GMT + 2 Heures
Aller à la page Précédente  1, 2
Page 2 sur 2

 
Sauter vers:  
Vous ne pouvez pas poster de nouveaux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas répondre aux sujets dans ce forum
Vous ne pouvez pas éditer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas supprimer vos messages dans ce forum
Vous ne pouvez pas voter dans les sondages de ce forum


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group
Traduction par : phpBB-fr.com